Prva priča o potencijalima: komasacija

Počeo sam pričati i kvantificirati potencijale hrvatske poljoprivrede. Prva je na redu stara Hrvatska boljka - usitnjene proizvodne površine. Rješenje se zove komasacija.

Najavio sam posljednjom Pričom o potencijalima hrvatske poljoprivrede seriju budućih priča o najvećim potencijalima poljoprivrede - što ću pokušati izraziti brojčano. Potencijali kojima ću se baviti u idućim pričama su navodnjavanje, šumska zemljišta, aktivacija nekorištenih privatnih poljoprivrednih zemljišta, diverzifikacija itd. Prva je na redu lagana tema za kvantifikaciju - komasacija.

Komasacija je okrupnjivanje zemljišta. U Slavkovom slučaju, to bi značilo da se 47 parcela prosječne veličine 1,8 ha pretvori u što manji broj parcela – npr. u 3 parcele 20+16+11 hektara (vidi ilustraciju dolje).

Korist je jasna: Slavko će na okrupnjenom zemljištu biti efikasniji, odnosno trebati će mu manje sati rada i sati traktora da odradi posao. Imati će i manje uvratina na kojima su uvijek slabiji prinosi (na uvratinama se uvijek više gazi, tako da je prinos na uvratinama uvijek smanjen. Uvratina=dio poljoprivrednog zemljišta uz rubove parcela).

Biti će prilikom rađenja komasacije i velikih izazova – često su parcele na istom ataru različite kvalitete tla, veličina i položaja, pa će nužno netko u procesu biti i oštećen odnosno neadekvatno kompenziran. Ovakvo složeni procesi jednostavno moraju imati neke aktere koji će pretrpjeti individualnu kolateralnu štetu. Biti će tu i puno duševnih boli jer svaki Slavko misli da je on u svoja zemljišta više ulagao kroz kalcizaciju i gnojidbu - za takve situacije će biti potrebno mudrosti i strpljenja. Ali ukupne koristi svakako nadizale izazove, na kraju svi dobivaju više nego što mogu izgubiti.

Koje su koristi koje može očekivati vlasnik komasiranog zemljišta?

Prije svega tu je povećanje vrijednosti zemljišta – u okolici Valpova velike parcele (10+hektara) imaju u prodaji od 10-20% višu vrijednost nego parcele od jutro-dva. Komasacija kao proces sama po sebi stvara dodanu vrijednost, odnosno podiže vrijednost imovine vlasnika zemljišta. To je zato što se komasacijom stvara pretpostavka za učinkovitiju proizvodnju – izračunao sam u Priči o učinkovitosti da je razlika u troškovima agrotehničkih operacija između efikasne i ne-efikasne ratarske proizvodnje čak 55 EUR/ha. U toj priči računao sam koristi na temelju atara koji se nakon komasacije okrupnio sa faktorom 10:1 - ako je prosječna veličina parcela prije komasacije bila 1 hektar, nakon komasacije je bila veličine 10 hektara.

55 EUR/ha je velika ušteda na troškovima, čini 10tak % dobiti po hektaru na gospodarstvu (računam da je prosječna dobit na ratarskom hektaru oko 500 EUR/ha). Ako neka zemljišta stvaraju 10% više dobiti, logično je i da ta zemljišta vrijede 10% više. Što bi dao bilo koji vlasnik tvornice ili hotela da jednim administrativnim potezom može biti za 10% efikasniji? 10% je strašna brojka za bilo koju industriju.

Iduće bitno pitanje je koliko ima površina za komasaciju u Hrvatskoj? Hrvati na papiru imaju 1,8 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu. “Iz Ministarstva poljoprivrede je rečeno kako ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2.695,037 hektara, od čega je u vlasništvu države 890.214 hektara ili 33 posto dok se u privatnom vlasništvu nalazi 1.804,823 hektara ili 67 posto.”

Većina tih zemljišta je dobar kandidat za komasaciju jer se radi o usitnjenim zemljištima, dovoljno je pogledati po hrvatskim regijama kakvo je stanje pa je lako za zaključiti da je svugdje isto. Npr. Mirko obrađuje 180 hektara na 220 parcela, razbacanosti 30-tak kilometara. Pogledajte slike tipičnih atara koje sam našao na ARKOD pregledniku, mislim da sve govore (redom okolica Varaždina, Valpova, Benkovca).

Koliko će novca hrvatski poljoprivrednici uštedjeti godišnje nakon što se provede komasacija na pola milijuna hektara? 500.000 hektara x 55 EUR/ha = 27,5 MEUR će godišnje ostati više hrvatskim poljoprivrednicima u džepovima jer će imati toliko manje troškove proizvodnje. Sekundarno, vrijednost okrupnjene imovine će porasti za minimalno 10% - ako je cijena prosječne oranice u Hrvatskoj 10.000 EUR/ha, na pola milijuna hektara to je 500 milijuna EUR porast bogatstva hrvatskih građana (odnosno seljaka).

Dodatna korist komasacije je očuvanje okoliša. Na okrupnjenom ataru će ratar Slavko trošiti godišnje 10tak % manje sati traktora. Prosječni ratarski hektar u hrvatskoj traži u agrotehničkim operacijama oko 120 litara dizela godišnje. 120 litara dizela x 2,7 kg CO2 x 1.000.000 ha x 10% = 32,4 milijuna kilograma CO2 manje svake godine. Brutalno.

Nema nikakve dileme, komasaciju treba napraviti, treba biti značajno ambiciozniji i krenuti na cijelu Hrvatsku. Ne znam koji su to kapaciteti geodeta i pravnika da se komasacija provede, koliko je to novaca niti koliko je to godina ili desetljeća posla. Ono što znam je da komasacija može stvoriti novu vrijednost od 500 milijuna EUR u Hrvatskoj poljoprivredi: to znači dokle god komasacija košta manje od 500 EUR/ha ima je smisla provesti. Ako ne radi seljaka, onda radi okoliša. Zašto se ovakva mjera ne bi financirala iz nekog od fondova zaštite okoliša? 32 milijuna kg CO2 godišnje.

Htio bi se osvrnuti i na sadašnje stanje zakona. Zakon postoji, postoje problemi u njegovu provođenju pa je isti na doradi, a postoje i definirani (neambiciozni) planovi. Kakvo je trenutno stanje zakonske regulative, planova i njihove realizacije možete pročitati u ovom članku Večernjeg lista. Dodatno i članak Poslovnog dnevnika na sličnu temu.

Kako se može vidjeti iz članaka, kao i u svemu gdje se trebamo mijenjati, ne ide nam dobro. Očekivano, ni provedba komasacijskih postupaka nam ne ide dobro. A imamo pola milijarde EUR razloga da se mijenjamo. I dodatnih 32 milijuna kilograma CO2 godišnje manje.

dodano u priču 21/02/2025: Mata je u svom komentaru poslao zanimljiv link koji mislim da zaslužuje da bude podijeljen. Radi se o priči o komasaciji u Babinoj gredi od 1929-1937 godine. Odlična priča, puno zanimljivih podataka. Ono što je najvažnije, vidi se komasacija može provesti i da ima puno koristi za sve.

https://www.gospodarstvo-petricevic.hr/povkomasacija.php

Priča u priči. Naletio sam tražeći podatke (usput upoznajem koristi korištenja DeepSeek AI umjesto klasičnog Google pretraživanja) za podlogu za ovu priču na informaciju da Hrvatska godišnje generira od 18-20 milijuna tona C02. Kako se vrti podatak da je oko 10% svjetskog CO2 proizvedeno u poljoprivrednoj proizvodnji, volim se poigrati sa brojkama da vidim kako se sve skupa uklapa u priču, odnosno – da li drži vodu?

Ako Hrvatska obrađuje milijun hektara na kojima prosječno troši 120 litara dizela/ha, taj rad strojeva proizvede oko 324 tisuće tona CO2. A deepseek.com tvrdi da Hrvatska proizvodi 18-20 milijuna tona CO2 godišnje, tako da je razvidno da traktori naprave oko 1,5 % ukupnih emisija CO2 u Hrvatskoj. Traktori na poljima su naravno samo dio CO2 koji proizvede hrvatska poljoprivreda – tu su i traktori u štalama, sušare, prdež krava, transport itd. Tako da mi ova brojka od 1,5% ima smisla i zvuči vjerodostojno. Svaki put kad vidite traktor pokraj ceste, sjetite se da on i kolege proizvedu 1,5% svih emisija CO2 u Hrvatskoj. A ako ore na zemljištu manjem od 5 hektara, sjetite se komasacije i koristi koju bi imali poljoprivrednici i društvo u cjelini.