Priče o potencijalima hrvatske poljoprivrede

Poljoprivredne priče bave se uglavnom poljoprivrednom sadašnjošću i aktualnim izazovima. Priče o potencijalima vode nas u budućnost, a potencijale je lakše razumjeti kad se pretvore u EUR-e ili tone

Obećao sam i vama i sebi da ću biti više optimističan oko hrvatske poljoprivrede. Zapravo ja jesam optimističan oko hrvatske poljoprivrede, barem se meni tako čini. Ulagao sam i planiram još ulagati u hrvatsku poljoprivredu, ima li boljeg znaka optimizma? Obećao sam i da ću pisati ove godine više o dobrim pričama i potencijalima, jer i jednih i drugih ima. A od potencijala do optimizma nije dugačak put za prijeći.

Ovo je uvodna priča o potencijalima hrvatske poljoprivrede, poslužiti će kao okvir za neke od Poljoprivrednih priča kroz idućih par mjeseci. U tim pričama ću pokušati razraditi i kvantificirati te potencijale. Lakše je razumjeti potencijal kad ga pretvoriš u milijune EUR ušteda ili tone dodatnih poljoprivrednih proizvoda. Brojke su najbolji način za donošenje odluka, a kvantifikacija podataka pomaže pri određivanju prioriteta.

Evo potencijala koji su mi je zasad pali na pamet, odnosno smatram da moja buduća poglavlja priče o potencijalima trebaju pokriti slijedeće teme:

• Komasacija ili na našem jeziku okrupnjivanje poljoprivrednih zemljišta. Komasacija je mjera koja može podignuti efikasnost hrvatskih poljoprivrednika i u konačnici dovesti do manjih troškova i pozitivnog utjecaja na okoliš. Podizanje efikasnosti koje će se posljedično dogoditi na okrupnjenim poljoprivrednim parcelama očitovati će se smanjenim gubicima učinaka agrotehničkih operacija (transport od parcele do parcele, okretanje na uvratinama i slično). Uz uštede, dogoditi će se i pozitivan utjecaj na okoliš zbog manje potrošnje goriva. Potrošnja goriva će se smanjiti kako će se podići učinkovitost operacija.

• Aktivacija privatnih zapuštenih zemljišta. Način života u Hrvatskoj se drastično promijenio, odlazak ljudi u gradove, rat i iseljavanje ostavile su neka Hrvatska područja bez ljudi, a zemlja je u međuvremenu prepuštena prirodnim procesima. Kao rezultat toga, privatne oranice, voćnjaci i pašnjaci mnogih dijelova Hrvatske, a posebice područja Banije, Like i Korduna uglavnom su pretvorene u makiju i šumu. Ova priča baviti će se tim potencijalima, odnosno načinima kako se zapuštena zemlja u privatnom vlasništvu može staviti u funkciju (radikalna rješenja: bez suglasnosti vlasnika, a u njihovom interesu i interesu hrvatske poljoprivrede).

• Aktivacija šumskih zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju. Postoji ogroman potencijal zemljišta kojima upravljaju Hrvatske šume, a koje nemaju ekonomsku vrijednost u proizvodnji drva. Ili imaju veći ekonomski potencijal ako se koriste za poljoprivrednu proizvodnju, npr. u voćarstvu: ova priča baviti će se otkrivanjem tih potencijala i načinima kako se oni mogu staviti u funkciju

• Diverzifikacija poslovanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Postoji ljudi koji se vole i žele baviti poljoprivredom, a nemaju dovoljno resursa (zemljišnih, mentalnih, kapitalnih...) da bi u tome bili uspješni. Jedno od mogućih rješenja opstanka ove vrste poljoprivrednih gospodarstava je u diverzifikaciji poslovanja kroz pružanje dodatnih usluga na OPG-u (npr. komunalne ili turističke usluge).

• Efikasna, kompetentna i proaktivna administracija. Ova priča baviti će se koristima koje bi hrvatska poljoprivreda imala da imamo kvalitetniju i učinkovitiju državnu administraciju.

• Konkurentna prehrambena industrija. Kakva nam prehrambena industrija treba i kakve mjere se treba poduzeti da bi bila konkurentna? U Hrvatskoj postoji raskorak između toga što proizvodi primarna poljoprivredna proizvodnja u odnosu na industriju. Najbolji primjer je pšenica i kukuruz koju vole proizvoditi primarni poljoprivredni proizvođači, a tu proizvodnju ne prate adekvatni kapaciteti stočarstva i industrije. Kao posljedicu imate veliki izvoz na tržišta gdje prijevoznički troškovi pojedu dio cijene koju ratari dobivanju za svoj proizvod. Koje je moguće rješenje?

• Kupujmo hrvatsko. OK, znam da je ovo kliše. Ali isto tako znam da je to bitno. Ništa nije ukusno i zdravo kao materina i ćaćina ekološka rajčica ili krastavci. Samodostatnost u proizvodnji hrane jedan je od hrvatskih nacionalnih prioriteta, kao i lokalni lanci dobave.

• Navodnjavanje i odvodnja. Potencijal voda Drave i Save je preko 1500 m3/s prosječnog protoka. To je milijun i pol litara u sekundi. Ako za neki hektar treba 200 litara vode po m2 za navodnjavanje godišnje, to znači da imamo teoretskog kapaciteta vode u Dravi i Savi za navodnjavanje 20 milijuna hektara. Ova priča baviti će se time što bi pola milijuna navodnjavanih hektara značio za hrvatsku poljoprivredu.

Svjestan sam da sa gornjim temama nisam otkrio toplu vodu, mnogi prije mene su nudili slična rješenja. Prvo što ću nastojati napraviti drukčije je da svaki od tih potencijal kvantificiram u vidu dodatnih milijuna EUR koji se mogu u Hrvatskoj poljoprivredi pojaviti bilo kao smanjenje troškova ili povećanje proizvodnih hektara odnosno nove tone i EUR poljoprivredne proizvodnje. Drugo biti ću hrabar, ambiciozan, pri tome ću umanjiti moguće izazove i biti ću u svojim prijedlozima radikalan. Jer realno radikalna je i situacija. Recikliranje trenutnih rješenja ne donosi rezultate, kako bi rekao vrend Zvone „vrijeme je za radikalna rješenja“ :). Kad na nešto stavimo brojku, imamo alat za procijeniti efekte što olakšava ulaganja jer većina ovih aktivnosti nosi određene dobiti koje opravdavaju investiranje. Već sad vidim da je godišnji potencijal svega o čemu će pričati Poljoprivredne priče nekoliko milijardi EUR novo stvorene vrijednosti u poljoprivredi.

Vidite li vi još nešto što propuštam vidjeti? Nemam namjeru u ovom serijalu pisati o očitom, kao što je smanjenje hektara pod pšenicom i povećanje hektara pod povrćem, to je svima jasno iz aviona i o tome sam već pisao. Ako imate kakvu ideju koju želite prezentirati, budite gost u Poljoprivrednim pričama.