Hrvatska, Bogomdana zemlja za poljoprivredu?
Da li je česta izrečena teza "Hrvatska je Bogomdana zemlja za poljoprivredu" točna ili se radi o joj jednoj hrvatskoj iluziji?
Često se postavlja teza da je Hrvatska Bogomdana zemlja za poljoprivredu. To je jedan od onih aksioma hrvatske poljoprivrede koji se često izgovara, a rijetko o njima kritički razmišlja.
Pokušat ću dokazati da to nije tako, te da smo mi zapravo po potencijalu jedna osrednja poljoprivredna zemlja. Pri tome sam uzeo u obzir klimatske preduvjete, kvalitetu zemljišta, ljudski faktor (tradicija, znanje, vještine…), zakonodavni okvir, prerađivačku industriju itd
Klimatski preduvjeti
Prvo i najvažnije klima – jako je teško odgovoriti na ovo pitanje jednoznačno, jer Hrvatska poljoprivreda klimatski podijeljena u Sredozemnu klimu sa suhim i vrućim ljetom, Umjereno toplu vlažnu klimu sa vrućim ljetom, Umjereno toplo vlažnu klimu sa toplim ljetom i Umjereno topla vlažna klima sa svježim ljetom i Vlažna snježno-šumska klima sa svježim ljetom :) Ajmo ozbiljno, bazirat ću se na Slavoniju jer se na nju najčešće misli kada se kaže hrvatska poljoprivreda. Tako je sasvim normalno da u Slavoniji imamo zimi -20°C a ljeti +40°C. Kad to kažemo, pa ne zvuči to baš tako idealno zar ne? Da li paše ljudima, stoci? Pa baš i ne. Zašto bi onda pasalo i biljkama? Usporedite to sa britanskih zimskih 0°C ili ljetnih +30°C, pa će vam sve biti jasno.
Tko je doživio +35C u lipnju i prijevremeno sazrijevanje pšenice nakon par takvih dana, ili +40°C tijekom početka srpnja i posljedice za oplodnju kukuruza zna o čemu pričam. Klima nam nije idealna, čak bi se moglo reći da je osrednja (reći da je loša uvreda je za Izraelce…), sa previše ekstrema, lošim rasporedom oborina (sjetite se svih suša i poplava u zadnjih 10 godina).
Tlo
Što se tiče tla, Hrvatska ima par područja sa visokokvalitetnim tlima – dio Baranje, područje uz Dunav (potez Tenja, Vukovar, Tovarnik, Ilok). I to je to. Sve ostalo je prosječno ili ispod prosjeka, vrlo često jako glinovito (ZG i okolica…) ili pjeskovito (uz Dravu). Zbog svega toga, nije čudno da većina hrvatskih mlinara kvalitetnu pšenicu kupuje u Mađarskoj. Hrvatska jednostavno nema prirodne preduvjete za proizvodnju visokokvalitetne pšenice – zato što nema visokokvalitetnu zemlju koja je preduvjet za visoki % glutena i ostalih mlinskih parametara. Ostali dijelovi Hrvatske? – Lika ima vrlo plitka tla, vrlo često i kamenita što sprečava obradu tla. Krbavsko polje je puno šljunka, vrlo propusno i neplodno. Dalmacija i Istra – karbonatna tla često sa velikim udjelom kamena, visokog pH i sa ekstremnim manjkom fosfora.
Znanja i vještine
Ljudski faktor je vjerojatno najveća zapreka. Hrvatska je zbog političke situacije više puta mijenjala modele poljoprivredne proizvodnje – od planske socijalističke bazirane na kombinatima do današnje bazirane na OPG proizvođačima. Svakih 30-50 godina smo kretali ispočetka, izbrisali postojeće i dali zemlju nekim novim poljoprivrednicima. Većina naših OPG-ova u Slavoniji poljoprivredi se učila ispočetka, jer većina resursa pa i znanje prije Domovinskog rata bila je skoncentrirano u kombinatima a ne na selu. Za razliku od npr Njemačke gdje najčešće srećete četvrtu ili petu generaciju poljoprivrednika na istom imanju. Zamislite hendikep naših poljoprivrednika koji su prvi put kupili muzne krave u devedesetima, a nisu imali uz sebe oca i djeda sa kumulativno 70 godina iskustva? Dobro nam još i ide, žilavi i snalažljivi su naši seljaci… Dodajmo na sve to i sustav obrazovanja koji je u Hrvatskoj loš, Institute koji gube korak sa inovacijama i globalnom konkurencijom, pa onda kako očekivati da bez vrhunskog znanja imamo vrhunsku poljoprivredu? Nikako, zato i nemamo vrhunsku poljoprivredu.
Zakonodavni okvir
Zakonodavni okvir - što je to? Svaka naša Vlada kreće ispočetka. Unutar stranaka postoje radne skupine koje 4 godine rade na programu, a onda se izabere neki slučajni ministar i tad se politika kreira ad-hoc. Nebrojeno Zakona o poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu se izmjenilo, svaka stranka i slučajni ministar ima neki svoj film koji nastoji realizirati. Zakon o komasaciji se ne provodi. Za realizaciju sustava navodnjavanja potrebna je suradnja HR voda, Županija, Ministarstva poljoprivrede – u nemotiviranom i tromom državnom aparatu ovo je noćna mora, zato imamo samo 2% zemlje pod navodnjavanjem, a i tih 2% je više statistika nego što se u stvarnosti koristi (pitajte ratare u Gatu/Veliškovcima gdje je osigurano 2000 hektara navodnjavanja odmah uz Dravu, a ne navodnjava se ništa - ipak nije sve ni do institucija).
Industrija
I na kraju – industrija. Hrvatska prehrambena industrija još uvijek prolazi post-socijalističku pretvorbu. Prošlo je preko 30 godina od osamostaljenja, a zbog nekonkurentnosti još uvijek se svake godine ugasi poneki pšenični mlin iz doba bivše države. Država još uvijek ima visoki udio vlasništva u Podravci. Nemamo dovoljno veliku prehrambenu industriju koja bi vukla primarnu poljoprivrednu proizvodnju, pa nam zato Podravka, Kanaan ili Vinka nisu dovoljni da povuku hrvatsku proizvodnju povrća.
Na kraju, dali je Hrvatska Bogomdana zemlja za poljoprivredu?
Bogomdana zemlja za poljoprivredu je Engleska i Francuska, sa blagom klimom i u prosjeku oko 1500 litara kiše po m2 (Slavonija: 700-900). Sa tradicijom obiteljskih farmi više generacija koje su prenijele znanje i imovinu svojim nasljednicima. Sa stabilnim zakonima i ozbiljnom poljoprivrednom politikom već preko 50 godina. Sa Ferrerom, Barilom, Lactalisom i sličnim gigantima prehrambene industrije.
Zbog svega navedenog Hrvatska nije Bogomdana zemlja za poljoprivredu. Što to prije prihvatimo, to ćemo se prije prestati čuditi zašto nam ne ide tako dobro.