Treća priča o potencijalima: navodnjavanje

Navodnjavanje je tema koja svakom kome je stalo do HR poljoprivrede stvara nelagodu u stomaku. Jer kako sebi objasniti da puštamo 1500 m3/s vode da prolazi pokraj polja koja sve više pate od suša.

Kad bi me probudili u 2 ujutro i pitali “Koji je najveći hrvatski poljoprivredni potencijal?”, ispalio bi na prvu: NAVODNJAVANJE.

Zašto? Pa hrvatska je Bogomdana zemlja za navodnjavanje - prosječan mjesečni protok Drave i Save je preko 1500 m3/sekundi - milijun i pol litara vode u sekundi. A tako blizu, u pojasu od 80-100 km između te dvije rijeke, leže slavonska polja. To su polja koja su u zadnjih dvadeset godina doživjela klimatske promjene radi kojih se kukuruz lani počeo skidati već krajem kolovoza umjesto početkom listopada.

Koliki potencijal vode u samo Savi i Dravi ima Hrvatska za navodnjavanje? Pretpostavit ću da za navodnjavanje jednog m2 treba dodatnih 300 litara vode godišnje, što znači da imamo teoretskog kapaciteta vode u Dravi i Savi za navodnjavanje preko 10 milijuna hektara. To je deset puta više vode nego što imamo površina koje bi mogli navodnjavati.

Ova priča baviti će se time što bi pola milijuna navodnjavanih hektara značilo za hrvatsku poljoprivredu. Vizija je to hrvatskih polja uz Dravu, Savu i Dunav koji su 50% pod sustavima navodnjavanja.

Kako bi stvorili što više vrijednosti tih pola milijuna hektara rasporedio bi na proizvodnju povrća, voćnjake i vinograde i ratarske kulture. Ništa posebno niti previše progresivno, ne govorim o cvijeću ili staklenicima. Osim povrća i voća (gdje je to tehnološki prihvatljivo) na ostatku od tih pola milijuna navodnjavanih hektara u svom modelu za ratarske kulture bi forsirao sjemensku proizvodnju i postrne usjeve, te kombinacije ratarskih i povrtlarskih kultura unutar iste godine.

Što navodnjavanih pola milijuna hektara znači za hrvatsku poljoprivredu u smislu vrijednosti proizvodnje i financijskog zdravlja sektora?

U 2024. godini na tih pola milijuna hektara hrvatski seljak je primarno uzgajao pšenicu, ječam, soju, suncokret i kukuruz. Financijski, u 2024. godini moje analize kažu da je u prosjeku ostvario oko 1400 EUR/ha prihoda od prodaje proizvoda i mršavih 418 EUR/ha dobiti. To za 2024. godinu znači za navedenih pola milijuna hektara oko 700 milijuna EUR vrijednosti poljoprivredne proizvodnje.

U scenariju navodnjavanih pola milijuna hektara to financijski znači svake godine slijedeće:

• povrće na cca 100.000 hektara: 7.000 EUR/ha prihoda i 2000 EUR/ha dobiti

• voćarstvo i vinogradarstva na cca 50.000 hektara: 8.000 EUR/ha prihoda i 3000 EUR/ha dobiti

• sjemenska proizvodnja na cca 30.000 hektara: 2000 EUR/ha prihoda i 1000 EUR/ha dobiti

• ratarske kulture sa postrnim usjevima i povećanim prinosima zbog navodnjavanja na ostalim površinama: 2000 EUR/ha prihoda i 1000 EUR/ha dobiti godišnje.

Kad ove iznose ponderiram i uprosječnim, iz navodnjavanih pola milijuna hektara može se godišnje stvoriti ukupni prihod od 3200 EUR/ha, odnosno godišnje 1,5 milijardi EUR poljoprivredne proizodnje. Prosječna dobit je 1400 EUR/ha, odnosno 700 milijuna EUR dobiti na pola milijuna hektara. To je dvostruko više prihoda i trostruko više dobiti u odnosu na način kako sada radimo na tim površinama.

Otvorene su prijave na tečaj Poslovna poljoprivreda u Osijeku (28-30. svibnja) i Zagrebu (04-06. lipnja). Na tečaju možete naučiti izračunati troškove i profitabilnosti proizvodnje, razumijevanje funkcioniranja tržišta i financijsku uspješnost vlastite proizvodnje.

Koji je zaključak ove tople priče o potencijalima navodnjavanja? Da uložimo u navodnjavanje na pola milijuna hektara, povećali bi vrijednost poljoprivredne proizvodnje za 1 milijardu EUR, a hrvatski seljaci ostvarivali bi 500 milijuna EUR više godišnjeg profita.

Ako želimo ovakvu investiciju sagledati iz poslovne perspektive, koliko bi smjeli uložiti u sustave navodnjavanja da nam se investicija vrati unutar 10 godina? Iznos je do 8.000 EUR/ha. Sve u svemu smisleno, jer sam siguran da se za 8000 EUR ulaganja može riješiti navodnjavanje jednog hektara (navodnjavanje koje sam radio obično je koštalo 4.000-6.000 EUR/ha ovisno o primjenjenoj tehnologiji navodnjavanja i izvoru vode).

Ovakav pristup potencijalu navodnjavanja ima višestruke koristi:

• rješavamo problem prehrambene samostalnosti u sektorima voća, povrća i sjemenske robe

• imamo i količine za izvoz, ili sirovinsku bazu koja može stvoriti jaču prehrambenu industriju, prije svega preradu voća i povrća

• poljoprivredna gospodarstva trenutno bazirana na ratarstvu postaju održiva, više zarađuju i imaju novca za razvoj gospodarstva i ulaganje u nove tehnologije.

• uvodimo najsnažnije oružje u borbi hrvatske poljoprivrede sa klimatskim promjenama

• virtualno uvećavamo površine, odnosno radimo više žetvi na istoj površini

U svojoj prvoj priči o potencijalima, u modelu agresivne komasacije našao sam jednokratno 500 milijuna EUR i 27,5 milijuna EUR godišnje nove vrijednosti. U priči o šumskim potencijalima, pronašao sam minimalno još 500 milijuna EUR godišnjih proizvodnih potencijala.

U priči o potencijalima navodnjavanja, pronašao sam dodatnih milijardu EUR godišnje poljoprivrednih proizvoda. Svekupno u prve 3 priče o potencijalima blizu sam 2 milijarde EUR poljoprivrednih potencijala koji čekaju da ih realiziramo. To je i najbolja stvar kod hrvatske poljoprivrede - imamo ogroman prostor za rast vlastite poljoprivredne proizvodnje - zemlja, sunce i voda su tu, prije ili kasnije će se naći i mudrosti i volje.