Tov junadi 2025 - nešto se ozbiljno kuha
Početkom godine tov junadi doživljava svoje najbolje trenutke u povijesti RH. Brojke stoke u tovu su rekordno visoke, cijene junadi rastu. Što se to kuha iza brda?
Poljoprivredne priče prate industriju tova junadi u Hrvatskoj. Bitan je to segment hrvatske poljoprivrede koji će u 2025. sigurno probiti 300 milijuna EUR godišnjih prihoda - što čini čak 10% HR poljoprivredne proizvodnje.Bavio sam se godinama tim poslom pa mi je prirastao srcu, a u zadnjih 6 mjeseci radio sam i 2 analize proizvodnje i poslovni plan za proizvodnju tovne junadi - jedan za postojećeg tovljača, a drugi za tvrtku koja je razmišljala o prijelazu sa mliječnih krava na tovno gospodarstvo. (P.S. što mislite da sam savjetovao mljekaru?)
Iz tih razloga aktivno pratim što se događa na tržištu nabave teladi i prodaje junadi. O osnovnim postavkama tog biznisa sam već pisao u Priči o tovu junadi, a iskoristio bih dio tih opažanja kao uvod u ovu priču. Jedna od karakteristika ove poljoprivredne proizvodnje je da značajan trošak u proizvodnji čini kupovina teladi (50-60% od ukupnih troškova), a druga je da je velika ovisnost ovog posla o uvozu teladi jer Hrvatska manje od polovine teladi za tov proizvede sama. Da bi utovilo 160.000 komada junadi godišnje u Hrvatskoj, preko polovice broja teladi uvozi se primarno iz Češke, Slovačke, Mađarske i Rumunjske. Koliko su tovljači u HR željni teladi, govori i da se ponekad telad kupuje čak u Poljskoj ili Litvi.
S obzirom da je telad sve teže nabaviti (zbog pada govedarske proizvodnje u zemljama iz kojih uvozimo, zbog bolesti i otežanog prometa stoke (slinavka i šap, plavi jezik), pojačane potražnje i novih kupaca) logično se dogodio visoki rast cijena nabave teladi krajem 2024. i početkom 2025. godine. Dobra vijest je da je prije nego je poskupila telad - poskupio je i izlazni proizvod tovljača - junad.
Koliki je trenutno razlika nabave i prodaje u odnosu na postavke koje sam postavio u Priči o tovu junadi?
Tamo sam kupovao Ž telad po 3,50 EUR/kg, a prodavao je kao junice po 3,20 EUR/kg.
Isto tako sam kupovao M telad po 4,30 EUR/kg, a prodavao je kao junad po 3,10 EUR/kg.
Kakva je trenutna situacija na tržištu nabave i prodaje (ožujak 2025, križana robe srednje kvalitete):
Ž telad morate platiti u nabavi 4,3 EUR/kg, da bi prodavali junice po 3,7 EUR/kg
M telad morate platiti u nabavi 4,8 EUR/kg, a bikove prodajete po 3,6 EUR/kg
Znači trošak nabavke teladi narastao je u 6 mjeseci 15-20%, a cijena prodane junadi raste u sličnom postotku . Problem se dodatno potencira činjenicom da se telad kupuje sve teža, što ostavlja manje kilograma za stvaranje vrijednost u Hrvatskoj. Za računicu hrvatskog tovljača nije nebitno da li je tele kupljeno sa 220 ili 280 kg ulazne težine.
Posljedično je trenutna računica tovljača na prodaji junadi jako dobra. To je zato što su tovljači junad koju sada prodaju po visokim cijenama kupili kao telad prije 8-10 mjeseci po bitno nižim cijenama od sadašnjih. S obzirom da su tovljači većinom hranu spremili u jesen kada su cijene kukuruza bile niske to ujedno znači i da će hrana za tov junadi biti jeftina minimalno do rujna 2025. godine, odnosno novog roda kukuruza. Iz svega navedenog za očekivati je odlične poslovne rezultate tovljača u prvoj polovici 2025. godine. Moje računice govore da su uspješniji tovljači lani zarađivali oko 200 EUR/tovljeniku, a računica sa sadašnjim cijenama nabave i prodaje su bliže zaradi od 300 EUR/tovljeniku.
Što će se događati u jesen/zimu 2025. godine? Tovljači će tada prodavati robu koja će biti bazirana na skupim kupovinama teladi na farmu početkom 2025. godine. Ako prodajne cijene bikova tada padnu (ili se vrate na postavke iz 2024. godine), tovljači će u tom dijelu godine bilježiti poslovne gubitke jer su početkom 2025. godine kupovali skupu telad. Ali to je standardni ciklus tovljača junadi u kojem nikad ne znate pošto ćete za godinu dana prodavati tele koju ste danas kupili. Nakon svih razmišljanja ima li smisla nekad stati i ne puniti (npr. kad je telad skupa), moj zaključak je da nema. Treba raditi kontinuirano i biti spreman da će biti anomalija koje će dovesti do viših ili nižih zarada.
Zašto se velikim oscilacijama u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji ne treba do kraja radovati čak niti kad idu u plus? Lako mogu zamisliti scenarij u kojima će visoke cijene tovne junadi dovesti do smanjenja konzumacije junetine na našim tržištima (HR, Italija). Bez obzira koliko ljudi voljeli bifteke i hamburger, postoji ipak granica kad potrošači počnu razmišljati o supstitutima - “ramstek mi je postao preskup, kupiti ću svinjski kare ili vratinu za nekoliko puta manje novca nego što moram izdvojiti za ramstek”. I tada pada potražnja za junadi, i posljedično otkupna cijena junadi. I posljedično je uvijek na kraju niža profitabilnost tovljača.
Kad pričam o supstitutima junetini, mislim na druge vrste mesa - prije svega svinjsko meso čija je trenutna cijena tovljenika na burzama od 1,4 do 1,5 EUR/kg žive vage. Znači sa jedne strane živa svinja sa cijenom od 1,4-1,5 EUR/kg, a s druge strane živo june sa cijenom od 3,5-4 EUR/kg. Računica je još gora za junad kada uzmemo da se od živog juneta dobije do 60% klaoničkog randmana, a od žive svinje do 80% randmana. Goveda su neefikasne životinje sa puno većim “otpadom” nego svinje (posebice želuci i probavni trakt, ali i koža).
Pred hrvatskim tovljačima su već godinama izazovi kako osigurati telad za napuniti štale, a svaki od njih individualno mora odgovori na pitanje da li i kako štale napuniti do kraja. Za punjenje po sadašnjim cijenama nabavke teladi moraju se kladiti da će se prodajne cijene žive junadi do kraja godine zadržati na visokim cijenama.
Stvarno je zanimljivo kako su nakon velikog porasta cijena svih poljoprivrednih proizvoda uzrokovano Korona krizom i ratom u Ukrajini, većina se tih cijena u 2 godine normalizirala (posebice žitarice, uljarice, ali i cijena piletine, svinja, jaja), dok cijena tovne junadi i dalje uporno raste. Sjećam se da smo još 2018. i 2019. godine prodavali tovnu junad za ispod 2 EUR/kg, a sad su prodajne cijene dvostruko više. Sve je dobro dok su krajnji kupci to spremni i u mogućnosti plaćati.
Sjećam se još jedne velike tržišne krize, kada je cijena lješnjaka jako porasla zbog mraza u Turskoj. Tada smo se radovali tome, ali ubrzo su konditori zbog preskupog lješnjaka smanjili količine lješnjaka u svojim proizvodima i počeli koristiti supstitute, što je iduće godine (kad je bio normaliziran urod) dovelo do smanjenja potražnje i velikog pada cijena koja se zadržala nisko idućih par godina.
Paradoksalna je ta naša (i ne samo naša) poljoprivreda, kad rastu cijene proizvoda ne možeš se baš do kraja radovati iako trenutno dobro zarađuješ, jer znaš da nakon toga ide pad cijena. Ratari se još sjećaju 2022. i rekordnih cijena uljarica i žitarica, te pada koji je bio bolan u 2023. i 2024. godini. Hoće li se isto to desiti i sa tovnom junadi? Vidjet ćemo, kažu slijepci.
Horor priča u priči: Što se događa sa industrijom tova junadi ako se u Hrvatskoj pojavi slinavka i šap (foot and mouth disease). Čitao sam nekidan da se pojavila i u Slovačkoj, prije toga u Mađarskoj i Njemačkoj i vjerojatno je samo pitanje vremena kada će se pojaviti i u Hrvatskoj. (računajte da stotine tisuća grla stoke godišnje voze kamionima kroz Mađarsku prema Hrvatskoj, a vektori za ovu bolest su komarci i muhe). U tom trenu se izoliraju zaražene farme, HR granice zatvaraju za promet živih goveda, a u Hrvatskoj ostaje jako puno tovne junadi koja ne može naći svoj put do svojih uhodanih tržišta u Italiji ili arapskim zemljama. Loša vijest je da će tovljači tada ozbiljno nastradati jer će pasti cijena stoke, a dobra vijest je da će cijena bifteka u hrvatskim mesnicama značajno pasti.
Iz toga razloga smatram da tov junadi (usprkos tome što je već godinama svijetla točka HR poljoprivrede) nije konačno rješenje za HR stočarstvo i poljoprivredu. Iz toga razloga sam nagovarao mljekara sa početka priča da se nastavi baviti mlijekom i ne prelazi na tov junadi. Prevelik dio tržišta prodaje junadi nam je van granica RH, a prevelik dio tržišta nabave teladi isto tako. To će se prije ili kasnije negdje slomiti.