Stiže crna ratarska zima
Hrvatsko ratarstvo proživljava najteže trenutke u zadnjih 10 godina. Analiza stanja i mogućeg razvoja situacija u idućih 24 mjeseca.
Hrvatskom rataru stvarno je teško, vjerojatno i najteže u zadnjih 10 godina jer je došlo do značajnog pada cijena svih uljarica i žitarica, a visoki troškovi proizvodnje i klimatski zahtjevna godina dodatno otežavaju situaciju. Izvjesno je da će hrvatski ratarski sektor proći svoju najtežu godinu u zadnjih 10-tak godina i generirati značajne gubitke, što se posljedično prenosi i na cijeli ekosustav (otkupljivači, prerađivači, građevinski sektor, uslužni sektor…)
Jedan od ključnih utjecaja na ovu krizu je globalni pad cijena žitarica i uljarica, bolje rečeno korekcija i povrata u realnost, jer cijene žitarica i uljarica su u 2020-2022 godini narasle gotovo duplo kod svih ključnih ratarskih proizvoda. Npr pšenica čija se cijena na burzama u periodu 2014-2020 kretala oko/ispod 200 EUR/toni u tom periodu narasla je na oko/preko 400 EUR/toni. Zadnjih mjesec dana je MATIF na 220-240 EUR/toni. U Hrvatskoj je situacija dodatno komplicirana zbog blizine Ukrajine odnosno pada interesa talijanskog tržišta za naše robe. To nam u ovom trenu znači pad potražnje i dodatnih 20-30 EUR/toni niže cijene od uobičajenih cijena. Treba biti pošten i reći da su sjetve 2020 i 2021 bile iznimno jeftine zbog pada cijena gnojiva uzrokovane koronom, tako da su naši ratari ostvarili u 2021 i 2022 godini ekstra profite (puno veće nego sadašnje gubitke). Kako je sektor generalno slabo kapitaliziran, dosta tog ekstra profita otišlo je u obnovu strojnog parka, kupovinu novog (preskupog) zemljišta ali i nenamjenski u neke ne-poslovne gušte. Uglavnom, prosječan hrvatski seljak dočekao je krizu nespreman i sad ima realni problem jer proizvodnja je i dalje skupa, kamate visoke a buduće cijene uljarica i žitarica neizvjesne. Stiže crna zima.
Troškovi proizvodnje su bili u ovoj proizvodnoj godini najviši u povijesti. U prosjeku pričamo o 300-500 EUR/ha (ovisno o kulturi) većem trošku proizvodnje nego prosječno u periodu 2015-2022 - puno skuplje gnojivo, skuplje sjeme, skuplja zaštita, skuplji dizel, skuplji rad - sve je bilo skuplje od 10-100%.
Klimatski zahtjevna godina dovela je do kasne sjetve, često i u lošim uvjetima. Hladno i kišovito proljeće, relativno suho i vruće ljeto nisu bili idealni uvjeti za visoke prinose. Oluje u ljeto su napravile svoj dio štete. Prinosi su mogli bi reći prosječni (ciljao bi nacionalni prosjek kukuruza oko 7-8 tona/ha, soje 2,5-3 tone/ha i suncokreta 3-3,5 tone/ha), dakle u prinosima ne treba tražiti slamku spasa za lošu godinu.
Gdje smo na kraju? - kad se podvuče crta 300-400 EUR/hektaru gubitka na svim kulturama ove godine. oko 250-300 milijuna EUR vrijednosti nestalo je ove godine u ratarstvu RH. Koje će biti posljedice?
Prvo je vidljiv pad prodaje mehanizacije, slabo se kupuje uglavnom stare narudžbe idu u prodajne rezultate prve polovice 2023. godine. Uskoro bi se kladio na pojeftinjenje strojeva, posebno rabljenih. Problem nelikvidnosti nastao zbog visokih zaliha i sve više cijene kapitala se već nazire i dodatno će otežati život jer ovaj porast cijena kapitala znači i višu proizvodnu cijenu proizvoda. Rast troška kapitala je enorman jer se kamatne stope kreću od 5-7% što je veliki porast sa 1-4% .
Prosječan hrvatski seljak štedjeti će na svemu ovu jesen - najviše na gnojivu, ali i na ostalim značajnijim kategorijama ulaganja - sjeme i zaštita. Kako to obično biva u vječitoj evolucijskoj borbi gena, najlošiji trkači će otpasti, oni najbolji će biti još bolji jer sektor će se sigurno oporaviti u iduća 24 mjeseca. Zašto mislim da će se oporaviti? Zato što postoji globalni problem kod svih proizvođača kao i kod hrvatskih (proizvodnja je trenutno neprofitabilna) i trenutna situacija će dovesti do pada proizvodnje (vidi gore - manja ulaganja) - taj pad proizvodnje će dovesti do manjkova, a nestašica do rasta cijena proizvoda. Proizvodnja će pojeftiniti (već sad vidljivo na gnojivima). Klima je sve teža i tu nije za očekivati olakšanja. Nekidan smo prešli 8 milijardi stanovnika Zemlje, dakle tržište je sve veće. Nema straha, kriza je samo privremena. Jesti se mora, resurs je ograničen a broj potrošača sve viši i sve su bogatiji (jedu kvalitetnije i više proteina).
Što bi ja sad napravio da sam ratar? Ja bi maksimalno ulagao u proizvodnju, dodatno se zadužio ako treba da osiguram uvjete za maksimalne prinose u 2024. godini. Kladio bih se da će cijena roba 2024. godine biti 10-20% viša nego što je danas, a 2025. 30-40% viša nego što je danas. Stao bi sa investicijama u mehanizaciju i infrastrukturu dok cijene strojeva i trošak kamata ne padne. I bio bi dobar sa svojim bankarima i otkupljivačima :)
P.S. Nije sve tako crno. Tko su pobjednici ove godine?
Šećerna repa - odlične cijene i visoki prinosi - repa se vraća! (Koliko dugo?)
Krumpir - odlične cijene, srednji prinosi. Ovo bi mogla biti sjajna godina za proizvođače krumpira. Pretpostavljam da je tako na cijelom sektoru povrtlarstva barem sudeći po cijenama u trgovinama.
Stočari