Priča o zagrebačkim ovcama
Svugdje oko nas su poljoprivredni potencijali. Ovo je priča o jednom od njih - onom u glavnom gradu.
Volim pronalazit potencijale i sanjariti o tome kako se ti potencijalni pretvaraju u žitarice, voće, povrće, meso ili mlijeko. S obzirom da živim u Zagrebu, na jednom od tih potencijala često šećem Limu i Maru(psi) sa Nidžom i Antom, a na drugom joggam sa Vedranom ili Vladom K. To je potencijal prostora uz zagrebačke nasipe uz Savu i kanal Sava-Odra-Sava. Tome bi dodao i vodozaštitno područje oko zagrebačkih vodocrpilišta ako studija utjecaja na okoliš pokaže da je balega 100 metara iznad nivoa crpljenja korisna za vodu koju pijemo.
Evo karte tog područja – žuto su označene površine koje su područje potencijala.
Radi se o prostoru s kojim upravljaju Hrvatske vode, a trenutno je taj prostor jako slabo iskorišten za bilo kakvu javnu namjenu – tu i tamo netko šeće psa ili trči, poneki ribič peca i poneki mladić i djevojka (da budem woke može u priči biti i mladić-mladić, djevojka-djevojka itd) se hvataju u travi. Dobrom organizacijom se taj prostor i dalje može koristiti za šetnja pasa, pecanje ili hvatanje – ali i dodatno za poljoprivrednu proizvodnju. Odnosno za stvaranje vrijednosti, i to one poljoprivredne koja nam toliko nedostaje – Hrvatske je veliki uvoznik i janjećeg mesa i mlijeka.
Dodatno je argument što se zadnjih 30 godina te površine većinom malčiraju što u konačnici plaćaju građani. Na mjestima se može naći da se kosi i balira sijeno što apsolutno podržavam. Dio tih površina je upisan u ARKOD mada nikad nisam vidio na njima nikakvu životinju, tako da zaključujem da se na njima uzgajaju poticaji.
Koliko je velik prostor označen žutom bojom na karti? Ugrubo radi se prostoru veličine oko 1000 hektara – čime bi ovaj prostor ušao u kategoriju 50 najvećih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj po broju hektara.
Kada malo zumirate kartu dobijete ovo na slici ispod - jedan segment veličine 40 hektara – područje širine 200 metara i dužine 2000 metara. Sjajno za organizaciju pregonskih pašnjaka, tim više što je sa obje strane kanalski nasip.
1000 hektara livada i pašnjaka je ugrubo 1000 UG (uvjetnih grla) – odnosno na tom području moglo bi se imati na ispaši oko 20.000 ovaca. Ako se uzmu mliječne ovce sa visokim potencijalom proizvodnje mlijeka, moglo bi se godišnje proizvoditi oko 1 milijun litara ovčjeg mlijeka. Od tog mlijeka se moglo napraviti 100 tona paškog sira godišnje :). U novcima je to godišnje preko 10 MEUR prihoda od mlijeka i ako ovca prosječno da jedno janje dodatnih 2 MEUR janjetine godišnje. Nisam stručnjak za proizvodnju ovaca ali rekao bi da će donijeti i radna mjesta - barem 50 tak zaposlenih Nepalaca. Uz to će imati koristi i prodavači i serviseri strojeva i opreme, proizvođači stočne hrane, građevinari koji bi gradili štale, sjenike i trenč silose i cijeli ekosustav prerađivača sira i mesa.
Možda to sve skupa ne zvuči puno, ali ova potencijalna farma može dati 20% proizvodnje ovčjeg mlijeka u RH i činiti 3% broja ovaca u RH. Da ne govorim o svim onim janjcima koji bi samo produžili za omiljenu janjetina destinaciju u Hrašću, stvarajući tamo ugodu u stomacima i osmjehe na licima.
Ima naravno sa ovim područjem i izazova, a to je da ponekad poplavi, ali to su događaji koji se mogu planirati pa se stoka povuče u štalu na par dana. Sigurno ima i puno metilja pa će biti više posla za veterinare. Hrvatske vode će vam reći da će papci erodirati nasip kao što su i meni rekli prije 10-tak godina kad sam se raspitivao za ovo područje dobiti u zakup (mislim da ovo nema puno logike al’ dobro).
Svugdje oko nas su potencijali. Samo ih trebamo imati hrabrost zgrabiti i pritom razbiti pokoju barijeru u glavama. Dajmo im da pasu!