Priča o soji i kukuruzu roda 2024.

Nakon obračuna soje i kukuruza ratari će moći podvući crtu pod proizvodnu godinu 2024. Kako su ratari prošli sa sojom i kukuruzom, odnosno kakva im je računica, pročitajte u ovoj priči.

Ove godine sam odlučio ogoliti hrvatsko ratarstvo. Rastaviti ga na neki način na proste faktore i vidjeti što gole brojke govore. Previše je u hrvatskom ratarstvu i generalno poljoprivredi razbacivanja slovima bez adekvatnih podloga brojki. Brojke nam daju pravu sliku problema i tjeraju da tražimo dugoročna i kvalitetna rješenja. Da vam dam jedan plastični primjer bitnosti razgovaranja o brojkama: iz izjava po medijima i slika sa sušom pogođenih polja u Hrvatskoj reklo bi se da je kukuruz katastrofalno stradao ove godine u Hrvatskoj, a moje brojke govore da je bio najprofitabilnija kultura ove godine i da su u prosjeku ratari zaradili više nego na pšenici ili suncokretu. Tko je u pravu između ta dva ekstremna pogleda na istu poljoprivrednu sezonu? Iako ne tvrdim da su moje analize apsolutno točne jer nemoguće je napraviti računicu koja vrijedi jednako u Iloku i u Križevcima, opet se u analize i djelovanje mora krenuti od brojki i prosjeka a ne ekstrema koje love klikove ili poglede. Iz slike o katastrofalnoj suši stvara se mogućnost da se proglasi elementarna nepogoda i da ratarima odšteta zbog šteta (što je dijelom opravdano). Iz slike o niskoj profitabilnosti sektora koju ja želim prikazati u svojim pričama, možda izađe strateška inicijativa ulaganja u navodnjavanje i prelaska dijela ratara u povrtlare ili stočare. Što je bolje, jednokratna isplata štete za posljedice suše ili dugoročni strateški potezi koji će ratare učiniti konkurentnijima i uspješnijima? Zato su brojke bitne i zato se ja trudim svoje stavove argumentirati sa brojkama.

Nakon solidnih par godina prije rekordno profitabilne 2022., hrvatsko ratarstvo je u defenzivi rezultata i optimizma. I to nije nužno loše, jer nema promjene bez boli, a ratarska bol koja je počela 2023. godine će se gotovo sigurno potrajati i dobar dio 2025. Iako će 2024. godina ispasti na kraju jedna pristojna ratarska godina gledajući dobiti koje su ratari ostvarivali u periodu 2015-2022, stvari su ipak bitno drukčije kad ih gledamo sa širom perspektivom. Sa 500 EUR/ha dobiti ste 2018. godine mogli kupiti dvostruko više zemljišta nego 2024. godine. Ili ste mogli kupiti stroj za koji vam danas treba gotovo dvostruko više novca. Niske dobiti koje hrvatski ratari izvlače sa hektara zemljišta pod uljaricama ili žitaricama sve teže mogu financirati budući razvoj ratarskih gospodarstava – Hrvatska oranica postaje (pre)skupa (za ratarsku proizvodnju), kao i strojevi. Poskupio je značajno i rad. Uz sve to, i kapital je već neko vrijeme skup, a porast cijena repromaterijala i rada znači i veće potrebe za obrtnim kapitalom i više troškove kamata koji opterećuju poslovanje. Sve to djeluje na profitabilnost ratara i njihovu sposobnost da dalje ulažu i ostanu konkurentni.

Posebno se to odnosi na ratare koji obrađuju 10-50 hektara i misle da dugoročno mogu opstati u ratarstvu kao jedinom izvoru prihoda obitelji. Premalo se vrijednosti stvara na ratarskom hektaru i neka minimalna mjera opstanka u ratarstvu postaje je sigurno preko 100 hektara zemljišta, a rekao bi da je mjera od 400 hektara prva koja garantira dobro iskorištavanje strojeva i sposobnost ulaganja (održivost). Uspješni ratari moraju stvarati puno više od 500 EUR dobiti po hektaru kako bi mogli zadržati sposobnost investiranja i daljnjeg razvoja. Jasno je da sa tih 500 EUR/ha dobiti na 20 hektara ratari stvore samo oko 10.000 EUR nove vrijednosti godišnje i da to nije dovoljno da bi mogli nastaviti sa ulaganjima.

Klimatske promjene unose dodatne nesigurnosti u Hrvatsko ratarstvo, svaka godina je svoja priča i često je optimalan datum sjetve točnije odrediti pogađanjem nego gledajući što struka ili iskustvo govori. Izvjesno je da će u bližoj budućnosti biti sve više suše u srpnju i kolovozu, sve više ekstremnih oborina u proljeće i jesen, a samim time biti će sve teže upravljati ratarskom proizvodnjom. Kako bi osigurali kontinuitet poslovanja ratari će sve češće posegnuti za ulaganjima u navodnjavanje, a kako moje računice pokazuju da je ratarstvo neisplativo za ulaganje u navodnjavanje, to je opet za ratare slijepa ulica. Ratari će se morati mijenjati da bi opstali, ili se zadovoljiti vrijednom imovinom koja ne stvara zadovoljavajuću novu vrijednost. A ta novo stvorena vrijednost mora minimalno osigurati normalan život vlasnicima poljoprivrednog gospodarstva uz povrat dobrog dijela dobiti u održavanje ili kupovinu nove mehanizacije.

Reći ćete da sam se namjerio ove godine na ratarstvo – i nisam i jesam – priznajem da mi računice iz ratarstva služe kao primjer kako bi svi sektori u Hrvatskoj trebali početi gledati na poljoprivredu – a to je iz perspektive kapitala. Na strateškom nivou, o ratarstvu kao sektoru trebalo je još jučer dugoročno promišljati jer zlatno doba ratarstva u Hrvatskoj je završilo. I pitanje nije gdje smo, nego kako dalje. Ratarstvo je najvažniji poljoprivredni sektor u Hrvatskoj gledajući njegovu veličinu ali i važnost za stočarstvo i industriju. Zato je bitno razumjeti trendove koji će biti dominantni i sukladno tome – kako se prilagođavati da bude na korist i ratarima i hrvatskoj poljoprivredi?

Daleko sam otišao, to je priča za neku iduću Poljoprivrednu priču koja će sveobuhvatno sagledati ratarsku 2024. godinu. Ova priča ide nazad na soju i kukuruz roda 2024. Koristiti ću istu metodologiju kao kod pšenice i suncokreta da izračunam dobiti koje su ratari ostvarili na ovim kulturama. U ovoj priči neću se puno baviti metodologijom izračuna, ako ste novi na Poljoprivrednim pričama pročitajte priče o pšenici i suncokretu na gornjim linkovima da bi vidjeli detalje izračuna i pojašnjenja što je sve uključeno u pojedini trošak.

Kako je izračuna profitabilnosti koliko i ratara u Hrvatskoj, prije svega vodite računa a da su temelj na kojima baziram svoje izračune proizvođači u okolici Osijeka, srednje kvalitete i veličine zemljišta (200njak hektara) i srednje efikasnosti i pregovaračke moći. Nekoliko opservacija za svaku kulturu, da se vidi širi kontekst mojih izračuna:

Kukuruz – okolnosti na polju su dopustile sjetvu kukuruza na vrijeme odnosno početkom travnja. Dovoljno proljetne vlage i puno topline dovele su kukuruz do brzog razvoja, oplodnja je bila u prosjeku oko 1. srpnja u periodu kada još uvijek nije bilo prevruće (kasnije sjetve su više nastradale jer je bilo jako vruće u oplodnji). Nesporno je da je kukuruz pretrpio štetu od suše u srpnju i kolovozu, što je vidljivo po tome što je kukuruz uglavnom skidan suh što se vrlo rijetko događa. Ali ipak, ta suša nije napravila ogromnu štetu, a ratari su zbog suše skidali kukuruz često i sa vlagama zrna ispod 10% i tako značajno anulirali uobičajene silosne troškove sušenja. Razgovarao sam sa više proizvođača u trokutu Baranja – Valpovo - Vinkovci i prinosi kukuruza ove godine su im se kretali od 7-11 tona suhog zrna po hektaru. Rekao bi da je to maksimalna šteta od suše oko 20% gledajući njihove standardne prinose.

Soja – iako soja generalno bolje podnosi sušu od kukuruza, ove godine soja je najgore prošla kroz sušni period u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Posebice je to bilo izraženo kod ratara koji su kasno sijali soju. Kasna sjetva soje se pokazala zadnjih godina dobar odgovor na sušni i vrući srpanj, ali ta strategija ove godine nije ispala dobra jer je soja ušla vegetacijski jača u srpanj zbog toplog proljeća i bržeg razvoja biljaka od uobičajenog. Iz tog razloga zrna soje su prošla ranu oplodnju i ostala mala zbog manjka vlage u tlu u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Prinosi soje kod ratara s kojima sam pričao se kreću od 2 do 3 tone suhog zrna, s tim da sam češće čuo brojke ispod 2 tone/ha nego preko 3 tone/ha. I postrna soja ove godine se zbog suše pokazala kao loša proizvodna priča, štete na soji su bliže 30% i više su nego na kukuruzu gdje procjenjujem 20-tak %. Prinosi postrne soje na usjevima bez navodnjavanja su ove godine od 0,5-1,5 tone/ha. S tim prinosima postrne kulture se ne pokrivaju troškovi sjemena, rada i mehanizacije. Kako se procjenjuje da je postrne soje između blizu 15 tisuća hektara, radi se o značajnoj izgubljenoj dobiti na koju je hrvatski ratar obično ostvarivao.

Kao i obično, i ove godine je teško cijelu Hrvatsku staviti pod isti nazivnik, zato se mnogi ratari iz okolice Bjelovara ili Međimurja neće složiti sa gornjim brojkama. Perspektive radi Osijek je ove godine u periodu siječanj-kolovoz imao 350 litara kiše/m2 a Zagreb 580 litara kiše/m2. Kiša je na zapadu Hrvatske odgađala sjetvu do sredine svibnja. Kukuruz se skidao suh u većini gospodarstava istočne Slavonije, dok je većina gospodarstava na zapadu i sjeverozapadu skidala vlažan kukuruz (manje nego inače, ali svejedno vlažan) i plaćala sušenje koje je odnijelo dobar dio profita tamošnjim ratarima.

Bez obzira na sve varijacije koje se pojavljuju od istoka do zapada Hrvatske, ja ću se držati svoje metodologije i svesti proizvodne kalkulacije na Mirkovu i Slavkovu. Kakva je njima ove godine bila profitabilnost kukuruza i soje?

Profitabilnost kukuruza – troškovi sjemena 215 EUR/ha, gnojiva 327 EUR/ha (šparalo se) i zaštite 48 EUR/ha. Za trošak rada i mehanizacije (uključivo amortizaciju, gorivo, održavanje, trošak kapitala...) 380 EUR/ha troškova. Ostali troškovi na gospodarstvu su oko 180 EUR/ha a troškovi kamata 40 EUR/ha.  To je ukupno 590 EUR/ha troškova repromaterijala, odnosno 1190 EUR/ha ukupnih troškova proizvodnje kukuruza. Ako je ratar Mirko dovezao 9 tona/ha suhog kukuruza otkupljivaču, po 165 EUR/toni to je 1485 EUR/ha prihoda. Na to treba dodati potpore, čime dođemo na 1785 EUR/ha prihoda. Na kukuruzu su ratari ostvarili 1785 – 1190 = 595 EUR/ha dobiti prije oporezivanja. U usporedbi sa drugim kulturama, ratari su ostvarili 200-njak EUR/ha više dobiti na proizvodnji kukuruza nego na proizvodnji pšenice i suncokreta. Rijetko je kao ove godine kukuruz pobjednik u profitabilnosti ratarskih kultura. Koliko troškovi sušenja utječu na profitabilnost ove kulture, govori podataka da je ove godine kukuruz ušao sa istim prinosom suhog zrna i sa 16% vlage, profitabilnost kulture bi se smanjila sa 595 EUR/ha na 370 EUR dobiti po hektaru.

Profitabilnost soje – troškovi sjemena 166 EUR/ha, gnojiva 176 EUR/ha (šparalo se) i zaštite 153 EUR/ha. Kad dodamo trošak rada i mehanizacije te ostale troškove na ukupnih smo 1065 EUR/ha troškova. Uz prinos od 2,4 tone/ha x 435 EUR/toni imamo 1044 EUR/ha prihoda, a sa potporama od 300 EUR/ha ukupno 1344 EUR/ha prihoda. Ratari su ove godine na soji zaradili (ostvarili dobit) samo 281 EUR/ha. Točka pokrića troškova je ove godine bila negdje oko 1,8 tona prinosa soje po hektaru.

Koji su to prinosi na kapital ako Mirko ima nekoliko milijuna EUR vrijednu imovinu?

U nekoj od idućih priča završiti ću priču o ratarstvu roda 2024. godine i što takva godina znači za ratarstvo u Hrvatskoj. Iako je godina za ratare bila profitabilna, niska profitabilnost sektora u 2024. godini nakon loše 2023. godine ne znači ništa dobro za ratare pred kojima je dugih 9 mjeseci do iduće žetve i prvih prihoda u 2025. godini. Pogledi sve češće idu prema Ministarstvu koje bi ranijom isplatom poticaja trebalo olakšati cashflow i preživljavanje ratarima. Dolazi još jedna crna ratarska zima.

P.S igrao sam se umjetnom inteligencijom za kreiranje ilustracija za sutrašnji Agrorocks. Evo rezultata - tehnologija se brzo uči i donosi konkretne koristi. I to sve za 2 sata i 14 dolara.

P.S. prestali ste lajkat moje priče. jesam dosadio, prečesto objavljujem? ili je sadržaj lošiji nego prije?