Priča o Mirku

Ovo je priča o složenim znanjima i vještinama koje današnji poljoprivrednik mora imati da bi bio jako dobar u svom poslu. Poljoprivreda traži široko znanje iz puno područja.

Osjećam potrebu napisati ponešto o znanjima i vještinama u poljoprivredi. Najviše  iz razloga što me fascinira širina znanja i vještina koje poljoprivrednik mora imati da bi bio jako dobar u svom poslu. Postoje zanimanja koja su jednostavna gdje se čovjek bavi jednim procesom ili strojem cijeli dan, svaki radni dan u godini. A postoje zanimanja poput poljoprivrednika koja traže jako veliku širinu znanja i vještina iz više područja.

Uzmimo npr. jednog ratara koji proizvodi uljarice i žitarice, nazovimo ga Mirko. Mirko prije svega mora biti kvalitetan agronomski stručnjak. Pri tome ne mislim nužno sa diplomom fakulteta jer sreo sam ih dosta bez diplome koji su svojom posvećenošću i cjeloživotnim učenjem stigli na visoki nivo znanja i bez formalnog obrazovanja. Složenost uzgoja 4-8 kultura, za svaku treba naći optimalan sortiment, obradu tla, razumjeti bolesti i zaštitna sredstva, gnojiva, plodorede, procese koji upravljaju vodom i zrakom u tlu. U poljoprivredi nema ponavljanja – svaka godina je priča za sebe klimatski – što znači da nema šprance i morate razumjeti što radite da bi bili uspješni.

Osim što mora imati agronomska znanja, Mirko mora jako dobro razumjeti poljoprivrednu regulativu – od obveza koje ima na području zbrinjavanja otpada do poticajne politike – „PRAVILNIK O PROVEDBI IZRAVNE POTPORE POLJOPRIVREDI I IAKS MJERA RURALNOG RAZVOJA ZA 2024. GODINU“ ima čak 179 stranica. Poljoprivredna utakmica je sve kompleksnija uz sve ozbiljniju regulacijsku legislativu. S obzirom da do 20-30% prihoda čine potpore, vrlo bitno je razumjeti kako iskoristiti sva svoja prava, ali i obveze koje se moraju ispuniti da bi se dobile potpore.

Poljoprivreda ima visoku organizacijsku i procesnu složenost, tako da su nužna i znanja i vještine i u tom području. Žetva ili sjetva ozbiljne su logističke operacije koje zahtijevaju složene operativne sposobnosti poljoprivrednika, a ekosustav zahtjeva preciznu koordinaciju sa servisom, dobavljačima i otkupljivačima. Uzmimo da naš Mirko proizvodi na 200 hektara - pričamo o fizičkoj manipulaciji preko 1.500.000 kg proizvoda i repromaterijala.

U području poznavanja strojeva mora imati natprosječno znanje. Složenost poljoprivrednih strojeva je tolika da prosječan ratar mora znati o motorima, mjenjačima, hidraulici, elektronici jako puno da bi mogao vrhunski obavljati svoj posao. Ne mora znati popraviti motor, ali mora razumjeti kako stvari rade da bi ih mogao koristiti i prevenirati kvarove.  A raznolikost tih strojeva je vrlo velika -  traktori, kombajni, sijačice, prskalice, prikolice, rasipači, strojevi za obradu tla. A tu su i utovarivači, viljuškari, kompresori, visokotlačni perači i desetci drugih alata.

Razvoj tehnologije u strojevima ide u smjeru sve više elektronike i strojno potpomognutog upravljanja – ono što traktorist mora znati sa novim digitaliziranim traktorima je neka vrsta jednostavnog programiranja. Probao sam jednom koristiti ratarsku prskalicu sa navigacijom i pametnim upravljanjem – nimalo lak zadatak koji traži razumijevanje i zanatsku sposobnost upravljanja . Dakle naš Mirko treba biti i visoko digitalno pismen. Sve je više digitalnih alata se nameću i od strane Ministarstva i Agencije – učitavanje GPS tagiranih fotografija, prijava poticaja može se kompletno digitalno napraviti preko Agronet sustava,  zadnja prijava na fond se radila sa digitalnim potpisom itd.

Slika: “cockpit” modernog traktora na kojem je većina upravljanja putem touchscreena

Kako je poljoprivrednik ujedno i poduzetnik, Mirko treba imati i poduzetničke vještine poput vještina pregovaranja, financijske pismenosti i računovodstvenih znanja. Dodao bi na popis i razumijevanja načina funkcioniranja tržišta, poslovnih modela i burzi poljoprivrednih roba. Porezna tematika je isto bitna. A kako u pravilu ratar sa 200 hektara ima i jednog ili dva radnika, tu dolazimo do potrebe za upravljačkim i organizacijskim vještinama – aktivno slušanje, kvalitetno komuniciranje, razumijevanje ljudskih motivacijskih faktora i sposobnost izgradnje odnosa.

I nije tu ni blizu kraj – Mirko mora pomalo biti i pravnik, pomalo psiholog, pomalo pedagog, pomalo varioc i mehaničar. Napola meteorolog. Fizički sposoban odrađivati i ponekad teške poslove poput punjenja vreća sjemena u sijačicu. Engleski jezik je nužnost kako bi Mirko mogao pratiti svjetske trendove u tehnologiji.

I na kraju- poljoprivreda je industrija koja se kao i svaka druga mijenja pa i naš Mirko mora imati i sposobnost da se mijenja i prilagođava. Govorio sam puno o tome u intervjuu na Plodovima zemlje jer smatram da je ta sposobnost jedna od najvažnijih – ona je ishodište svakog napretka i uspjeha.

Iz popisa vještina koje bi morao imati naš Mirko, vidljivo je da postoji veliki raskorak između hrvatske stvarnosti i našeg imaginarnog Mirka. Ipak, mogu reći da poznam jednog Mirka u Hrvatskoj, a sigurno ih ima još samo nisam još na njih naletio.

Mislim da postoji prostor da se u sklopu edukacija koji se provode u sklopu SP ZPP 2023-2027 otvori prostor za školovanje koje nije samo agronomsko. Bio sam na dosta obveznih edukacija dok sam bio aktivni poljoprivrednik i svima u učionici (i predavačima i slušačima) se činilo da se to vrijeme može bolje iskoristiti. Većina nas je bila tamo jer mora a ne zato što želi nešto naučiti. Zašto se u program edukacije poljoprivrednika ne ubace poslovne vještine i osnove financijske pismenosti? To je jednako bitno za poslovni uspjeh u današnjem složenom svijetu kao i znati poštelati plug.

Potegao bi ovom pričom još jedno pitanje (ili tek otvorio temu), a to je pitanje atraktivnosti poljoprivredne industrije za privlačenje najboljih talenata. Moja djeca su završili srednju školu u jednoj od boljih zagrebačkih gimnazija. Nitko iz njihovog razreda nije otišao studirati poljoprivredu. Nitko nije niti pomislio. Najbolji talenti danas studiraju u STEM području, poljoprivreda im nije uopće na mapi zanimanja koje vide atraktivnima ili zanimljivima. Na nama je da im približimo taj divni i važni posao – poljoprivredu.

Paradoksalno, ne dobivamo najbolje talente u poljoprivredu, a složenost tog posla je iznimno visoka, što gornji popis znanja i vještina potvrđuje. Nadam se da će i ova priča kao i druge moje priče doprinijeti tome da se znanja sa vremenom šire. Zato u Poljoprivrednim pričama miksam priče o tržištu sa pričama o tome „kako se nešto računa?“ i temama opće financijske pismenosti poput priče Sustav krava tele: brojke i slova.

Sad bi ja vas nešto zamolio za pomoć. Aktivni poljoprivrednici, pošaljite mi popis znanja i vještina gdje smatrate da ste najviše deficitarni, te bi se u tom području htjeli educirati. Moj prozor spoznaje je ograničen na ljude koje dovoljno dobro poznajem a bave se poljoprivredom. To je možda doseg do 50 ljudi.  Nadam se od vas dobiti širi presjek rupa u znanjima i vještinama poljoprivrednika, što može biti dobar okvir za buduće djelovanje. Ili barem bolje razumijevanje problematike.