Kad će pojeftiniti hrana?

Vrijeme je da cijene prehrambenih proizvoda krenu padati, i to ozbiljno. Ne zato što ministar to kaže, ili zato što je narodu sve teže, nego zato što postoje zdravi (tržišni) temelji za tu korekciju.

Čini se kako je krenula predizborna kampanja, pa da se i ja uključim :). Ministar Filipović zove trgovačke lance na sastanak da spuste cijene. Genijalno nema šta, prava tržišna ekonomija. Odnosno politička ekonomija.

Šalu na stranu, stvarno je vrijeme da cijene prehrambenih proizvoda krenu padati, i to ozbiljno. Već i padaju, vidljivo je to npr. na uljima. Ne zato što ministar to kaže, ili zato što je narodu sve teže, nego zato što postoje zdravi (tržišni) temelji za tu korekciju. Ali ne sve cijene prehrambenih proizvoda, iako sam siguran da će se trenutni negativni trendovi u cijenama uljarica i žitarica uskoro prenijeti i na cijene ostalih baznih poljoprivrednih proizvoda  – prije svega mesa, jaja i mlijeko jer je jedan od većih troškova tih proizvoda stočna hrana (koja se uglavnom sastoji od uljarica i žitarica). I to će se dogoditi u idućih 6 mjeseci, bez obzira da li ministar organizirao sastanke sa Lidlom i Plodinama ili ne.

Ajmo prvo hard facts, najbolje je krenuti od toga. Cijene proizvoda na policama trgovačkog lanca čini više komponenti, od kojih su glavne:

-        Cijena od strane proizvođača proizvoda, što opet se uglavnom sastoji od

   o Cijene sirovine

o   Cijene energije

o   Cijene rada

o   Cijene ambalaže

o   Trošak amortizacije pogona

o   Ostali troškovi: kapital, porezi, komunalije itd

o   I naravno profit kompanije

-        Prijevoz (sirovine i finalnog proizvoda)

-        Trgovačka marža

-        PDV i ostala davanja državi (npr trošarine na alkohol)

Uzmimo na primjer jedan jednostavan proizvod poput brašna. Brašno je glavna sirovina za dva vrlo bitna proizvoda standardne potrošačke košarice – kruha i tjestenine. Na primjeru brašna to izgleda ovako (napominjem da sam neke stvari ošacao jer se brašnom ne bavim već 3 godine, ali nije ni bitno za razumijevanje konteksta je dovoljno dobro):

-        Dominantan trošak u proizvodnji brašna je sirovina – pšenica. Cijene pšenice stvarno su u prethodnom razdoblju rasle gotovo dvostruko, pa je i logično da je cijena brašna rasla jako puno. Ali vrhunac tog rasta je bio lani u rujnu, trenutno je cijena pšenice nešto viša (20tak %) nego u razdoblju prije 2020. godine, što znači da bi i cijene brašna trebale se značajno korigirati (posljedično i kruha, tjestenine itd). Cijena pšenice je sada oko 0.18 EUR/kg, prije godinu dana bila je 0,35 EUR/kg. U periodu prije korone kretala se oko 0.16 EUR/kg.

-        Cijena energije porasla je značajno u 2022., ali mjere Vlade RH su taj porast ograničile. Kod brašna trošak energije je ugrubo bio prije par godina oko 0.01 EUR/kg. Ako je struja trenutno duplo skuplja, računica je jednostavna, cijena brašna bi trebala porasti za 0,01 EUR/kg zbog porasta cijena struje.

-        Cijene rada možemo računati da su otišle cca 20% u zadnje 3 godine. Kod brašna je rad otprilike isto na razini oko 0.01 EUR/kg, dakle rast od 20% ne radi dramatičan utjecaj na cijene brašna

-        Cijene ambalaže – kako su rasle cijene papira (baza je cijena drva), plastike (baza je cijena nafte) i cijena ambalaže su rasle. Ovdje je malo nezahvalno napraviti procjenu, jer velikim pekarima brašno uglavnom ide u rinfuzi (nema ambalaže, ali u ovom slučaju prijevoz je skuplji pa se to iskompenzira).

-        Cijene prijevoza – sastoje se od primarno od cijene dizela (ugrubo 50%), cijene rada (rasla 20%) i cijena prijevoznih sredstava odnosno kamiona (rasli 20 + %). Dakle tu smo na gubitku, mada je pad cijene dizela u odnosu na prije 12 mjeseci značajan. Kako se u HR brašno uglavnom proizvodi u Slavoniji, prosječna cijena prijevoza do ZG je bila oko 0,015 EUR/kg. Dakle prijevozni dio je značajan u trošku prijevoza, rekao bi da je tu rast troška prijevoza u prosjeku 20-30% ne više od toga.

-        Cijene kapitala su rasle značajno, i to u zadnjih 6 mjeseci te će utjecaj tih cijena biti sigurno vidljiv još neko vrijeme. Ovo je vrlo složen račun pa neću kvantificirati.

I dođemo do trgovačkih marži, što je vidljivo iz izvještaja kompanija da ostvaruju veće marže nego prije 2020. godine. Pohlepa je odradila svoje, ljudska priroda je takva... ako vam se ne sviđa pecite doma kruh.

I na kraju dođemo do države, koja isto bere jako puno PDV-a jer su cijene svega porasle pa je i PDV veći. Ako vam se ne sviđa, mijenjajte državu :)

Dakle sve u svemu gledajući primjer brašna koji je dominantan faktor u cijeni kruha, cijene običnog kruha bi trenutno morale biti cca 20-30% više nego što su bile 2019. godine. A puno su više od toga, rekao bi da su gotovo dvostruke. Dakle netko nas tu dobro dere...

E sad, kako stvari nikad nisu jednostavne kao što je jednostavna i matematika, tu je i neki vremenski odmak – jednostavno treba neko vrijeme, uglavnom 3-6 mjeseci od pada sirovine do pada cijena finalnog proizvoda. Jer zalihe sirovine se ne kupuju za 2 dana, nego za nekoliko mjeseci unaprijed. Zato kad pada pšenica na burzi na MATIFu, cijena brašna pada tek za mjesec-dva-tri a ne odmah. Dodatno, uglavnom se ugovori proizvođača sa trgovačkim lancima rade na neki period, 3-6-9-12 mjeseci pa i to utječe da cijene padaju sporije nego bi trebalo. Ali su u rasle sporije nego su trebale iz istih tih razloga.

Dolje sam stavio cijene nekih osnovnih poljoprivrednih proizvoda kako su se kretale u zadnjih 5 godina. Izvor su mi burze roba ili EU statistike. Ti proizvodi čine osnovu većina najvažnijih prehrambenih proizvoda poput kruha, tjestenine, mesa, slastica, pića itd.

-        Pšenica (MATIF)

-        Ulje (stavljam palmino ulje (CPO) jer po njemu se sve ravna, sojino i suncokretovo ga uglavnom prate sa trendovima uz manje oscilacije)

-        Šećer (US burza)

-        Jaja (EU izvješće)

-        Mlijeko (EU izvješće)

-        Svinjetina (EU)

Iz ovoga je vrlo jasno da bi prehrambeni proizvodi koji u sebi imaju puno pšenice (kruh, tjestenina, pizza...) i ulja trebali značajno padati ili su već pali. Pada i cijena mlijeka i jaja, iako nešto manje. Dok su proizvodi bazirani na šećeru i mesu i dalje opravdano skupi. Ali trendovi su jasni, i oni će prema kraju godine krenuti padati (disclaimer mi je na svinjama jer afrička kuga može poremetiti ovaj tijek događaja) – jer nevidljiva ruka tržišta, i vidljiva ministra Filipovića čini svoje.

Gdje ćemo biti kad se sve to (COVID, Ukrajina) skupa ispuše ? Prst x palac... 30% više u odnosu na cijene prehrambenih proizvoda iz 2019. godine. Očekujem to na proljeće/ljeto 2024. godine ako se nastave trenutni tržišni trendovi u poljoprivredi. I ne bude većih klimatskih problema. I ne bude eskalacije rata. Shvatili ste, ništa nije sigurno :)