Intervencija 73.10 - Quo vadis?
Sa nestrpljenjem smo dočekali nove natječaje unutar Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP). Što nam donose i kakvi su uvjeti - pročitajte u novoj poljoprivrednoj priči.
Izašao je novi „fond“ – tako smo često govorili i govorimo još uvijek za fondove ruralnog razvoja. Bivša podmjera 4.1. sada se zove Intervencija 73.10. Ovaj blog piše o tome što donosi poljoprivrednicima, te usporedbu u odnosu na podmjeru 4.1.
U zadnjem razdoblju (2014.-2020.) godina poljoprivrednicima je bilo na raspolaganju puno natječaja u podmjeri 4.1 programa ruralnog razvoja. U tom periodu bilo je puno pogrešaka u načinu kako su raspisivani natječaji, neki od tih natječaja su na kraju ispali prema onoj staroj hrvatskoj izreci „tko je jamio jamio je”. Svaki natječaj je izgledao drukčije od onog prethodnog, a česta promjena kriterija i pravila nije olakšala posao niti poljoprivrednicima, niti konzultantima, niti zaposlenicima APPRRR koji su ocjenjivali prijave. Kako je vrijeme odmicalo, Ministarstvo i Agencija su bili sve vještiji i sve više stezali omču oko umjetnog stvaranja uvjeta koje su labave definicije na prvim natječajima omogućavale. Na kraju u zadnjim natječajima se može reći da je to izgledalo dosta solidno, onaj poljoprivrednik koji se dobro pripremio mogao je ostvariti svoje ciljeve – investirati sa bespovratnom potporom od 50-90%.
Puno godina kasnije, prilika je za novi start jer kreću natječaji u novom razdoblju ZPP 2023-2027. Prva na redu je intervencija 73.10. Što nam donosi ta intervencija, kao i osnove sustava bodovanja donosim ispod:
1. Visina potpore: 65% bazna potpora, 80% za mlade poljoprivrednike. Ovih 65% čini se dosta povoljno za poljoprivrednike, a 80% za mlade logična je mjera s obzirom na cilj pomlađivanja hrvatske poljoprivrede. Moj osobni stav da bi potpore trebale biti 30-50% i šire dostupne, ovako na 80% potpore radi se svašta i kupuje što treba i ne treba. Sjećam se jednog sastanka u kojem sam došao u fondovskom Caddy-ju a kolega je došao u napucanom VW Amaroku - čovjek me pogledao kao da nisam normalan, tko na 90% potpore kupuje caddy a umjesto pickup-a od 50.000 EUR? Hoću reći, tko je ozbiljno u poslu i 30% potpore mu znači dosta. 50% je odlično. Na 80% potpore se rade gluposti - npr. zašto sad nebi netko prebacio gospodarstvo na sina, kupio traktor koji mu ne treba (ili malo treba), kojeg je platio vlastitim sredstvima samo 20% i za 5 godina kad istekne zabrana prodaje ga može prodati za 50% vrijednosti i još zaraditi?
2. Veličina projekata do 2 MEUR. Mislim da je 2 MEUR pretjerano, u nekim sektorima npr. ekološke proizvodnje ima tek 6 MEUR ukupne potpore na intervenciji 73.10 To znači da 3 velika i dobro pripremljena projekta u voćarstvu veličine 3,1 MEUR (2 MEUR potpore) mogu odnijeti svih predviđenih 6 MEUR budgeta. Više sam sklon natječajima u kojima je maksimalna potpora u rangu 0,5-1 MEUR, smatram da je dovoljna za većinu projekata i da je dobra mjera da se napravi više projekata koji su i dalje ozbiljni i razvojni. Ovako se na budgetu od 6 MEUR potpore sve može svesti na 3 dobitnika i stotine gubitnika.
3. Minimalno 50% vrijednosti projekata mora biti u vrijednijim područjima investiranja poput izgradnje farmi, navodnjavanja ili podizanje nasada. Ovaj kriterij je logičan rasplet i podržavam ga – omogućiti će da struktura projekta bude bolja, smanjiti će se kupnja mehanizacije i pick-upova kroz fondove. Ovo je izostavljeno kod natječaja za ekološke proizvođače, što mislim da je pogrešno i da je to upravo ono što ne treba činiti – naime ekološka proizvodnja najmanje je produktivan dio hrvatske poljoprivrede, i koliko vidim po početnim učitavanjima specifikacija za nabavu (https://eona.apprrr.hr/) svi će u tom natječaju kupovati isključivo strojeve. Kakva je korist za poljoprivredu dati nekom 65% subvencije za traktor i malčer, da bi s njima malčirao neproduktivne nasade lješnjaka ili oraha? U takvim nasadima nitko neće investirati u navodnjavanje ili kupnju strojeva za krckanje, baš zato je trebalo zadržati kriterij od minimalno 50% ulaganja u vrijednijim područjima investiranje.
4. Odvojeni su budgeti natječaja za manja i srednja gospodarstva, velika gospodarstva i ekološku proizvodnju. Načelno podržavam odvajanje budgeta jer je lakše upravljati raspoloživosti intervencije za određenu ciljanu skupinu. Tim se štiti male/srednje od velikih koji su pravilnu spremniji za natječaje i imaju veće projekte koji onda progutaju većinu budgeta za potpore. Odvajanje budgeta za ekološke proizvođače je novost iako su i do sada u pravilu na dosadašnjim natječajima dobili pokoji bod više za ekološku proizvodnju u mjeri 4. Ekolozi su dobili cca 10% budgeta, čini mi se pogođena mjera. Najviše dio budgeta ide za male i srednje poljoprivrednike (očekivano, tu je fokus sadašnje agrarne politike), a veliki su dobili 13,5 MEUR od ukupno 60 MEUR na ovom natječaju. Čini mi se da je 13,5 MEU malo, jer ekonomsku veličinu od 250.000 EUR ima već netko sa 300 hektara oranica ili 100 hektara oranica i 200 bikova u tovu. Ovo je najpotentniji dio hrvatske poljoprivrede po pitanju kapitalnih mogućnosti kao i dostupnosti znanja – šteta je taj sektor ograničiti na samo 20% budgeta. Teško je ovdje odredit pravu mjeru, ali ja sam puno bliže 50:50 nego 80:20 budgeta u korist malih i srednjih. Vjerujem da bi analiza podataka PRR 2013-2020 pokazala da su veliki uspješniji u financiranju i realizaciji projekata i ostvarenju ciljeva projekta nakon isplate potpore. Time bi se brže ostvarili ciljevi povećanja proizvodnje određenih grana voćarstva, povrtlarstva i stočarstva.
5. Bodovanje. Kamen spoticanja svakog dosadašnje fonda, jer uvijek nekom nešto odgovara a drugom ne odgovara... nemoguće je tu biti apsolutno pravedan i ispravan, na kraju moraju biti neki kriteriji. Modeli bodovanja su slični za sve tri cjeline u natječaju (mali/srednji, veliki, ekološki). Uzeo sam za analizu kriterije bodovanje za intervenciju 73.10 - Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju – mikro, mali i srednji korisnici
a. Veličina poljoprivrednog gospodarstva (EUR SO)/broj članova zadruge ili proizvođačke organizacije – nikad nisam razumio zašto je ministarstvu toliko bitna veličina gospodarstva koje se natječe na fond, odnosno zašto je baš 25.000-100.000 ekonomske veličine gospodarstva ono što Ministarstvo misli da je prioritetni sektor – razumijem da je to „mali i srednji“ sektor koji bi trebao biti najagilniji, ali nekom sa 12 hektara maslina dati 5 bodova manje nego nekom tko ima 10 hektara maslina... Ili pogodovanje zadrugama sa većim brojem zadrugara (koje uopće ne funkcioniraju u Hrvatskoj) ne vidim da ima puno logike i da jako doprinosi ciljevima poljoprivredne politike.
b. Sektor ulaganja – i dalje su prioritetni sektori voćarstvo/povrtlarstvo/ maslinarstvo/vinogradarstvo – korektno, tu smo stvarno u proizvodnji tanki i prioriteti su ispravni. 5 bodova manje stočarima/peradarima – korektno jer u prošlom razdoblju su u pravilu stočari bili ispred sa bodovima pa je ovo na neki način uravnoteživanje ili vraćanje duga
c. Postojeća proizvodnja korisnika – ovo je novi kriterij koji promovira ozbiljnost i proizvodnu prošlost. Podržavam ga – na ovaj način se daje prednost nekom tko se već bavi nekim poslom da se razvija u odnosu na nekog tko ulazi kao početnik u neki sektor. Na ovom kriteriju su u prednosti proizvođači mlijeka, a dobro su bodovani i ostali stočari.
d. Sustavi kvalitete poljoprivrednih proizvoda – 5 bodova čini mi se previše za ovaj kriterij, realno to je tako nešto jednostavno i jeftino dobiti, a nema neku preveliku vrijednost u svakodnevnom životu. Ove bodove će si uglavnom osigurati veći poljoprivrednici. Zadržao bi kriterij, ali u kategoriji bi dao najviše 1-2 boda.
e. Stručna sprema i radno iskustvo: podržavam – treba dati prednost nekom tko ima stručno obrazovanje i/ili iskustvo u poljoprivredi – kod takvih projekata veća je šansa da uspiju.
f. Indeks razvijenosti JLS: podržavam – treba dati prednost slabije razvijenim područjima.
g. Doprinos ulaganju klimi i okolišu: podržavam – treba dati prednost projektima sa ovom komponentom. Minimum od 10% investicije u ovo područje da bi se ostvarilo 3 boda po ovom kriteriju je možda pretjerano, ali ako se na ovaj način potiče navodnjavanje onda je to u redu.
h. Doprinos ulaganja digitalizaciji poljoprivrede: podizanje praga investicija u digitalizaciju na 10% investicija u projekt pretjerano je – u većini proizvodnji nije potrebno uložiti tako puno da bi se ostvarile značajne koristi od digitalizacije. Iz stomaka – 3 do 5% čini mi se bolja mjera. Ovako će se u borbi za bodove izmišljati neki skupi i nepotrebni softveri - i trošiti novac koji se ne treba trošiti da bi se postigli ciljevi projekta i SP ZPP-a.
i. Korisnik potpore podmjera 4.1: korektno, daje se prednost korisnicima koji do sada nisu koristili fondove.
Kao i obično, kod bodovanja se može beskonačno raspravljati što je najbolje ili najpoštenije, ali gledajući ovaj sustav bodovanja moglo bi se zaključiti slijedeće: voćar, povrtlar, vinogradar ili maslinar sa postojećim nasadom od 20-30 hektara, sa fakultetom ili zaposlenim tehnologom, koji ulaže u novi nasad sa navodnjavanjem, na slabije razvijenom području će biti u prednosti da dobije 65 % potpore za svoj projekt. Ako je k tome mladi poljoprivrednik dobiti će 80% subvencije. Isto tako će dobro prolaziti projekti u stočarstvu za mliječno govedarstvo za postojeće proizvođače mlijeka, ili proizvođači krumpira koji ulažu u skladištenje i mehanizaciju za vađenje. Sve u svemu zvuči logično gledajući ciljeve SP ZPP i trenutne izazove hrvatske i EU poljoprivrede. Uz manje zamjerke (vidi objašnjenja gore), mislim da je Ministarstvo napravilo korektan posao na ovom natječaju i da je ovo dobar okvir gledajući strateške ciljeve hrvatske poljoprivrede a to su razvoj voćarstva/povrtlarstva/stočarstva, razvoj ruralnih krajeva, ekologija, digitalizacija i ulaz mladih u poljoprivredu.