Digitalizacija poljoprivrede II – povratak brojki

Da, stvorena vrijednost digitalizacije poljoprivrede se može izmjeriti. Nova poljoprivredna priča donosi male izračune za veliko razumijevanje koristi digitalizacije u ratarstvu.

Zanio sam se sa zadnjim blogom o Digitalizaciji poljoprivrede, toliko da sam zaboravio da bi bilo zanimljivo i korisno kvantificirati vrijednost digitalizacije u poljoprivredi. Ratarstvo mi je prirodni kandidat – o ratarstvu znam dosta i imam puno brojki iz bivšeg života, a ratarstvo se može puno lakše kvantificirati nego druge proizvodnje (npr. probajte egzaktno izračunati koristi povećanog prinosa mlijeka zato što kravu hrani robot koji ima njene povijesne podatke mužnje + pedometar. Vrlo teško i tu se sve svodi na statistike).

Već sam istaknuo, istinski vjerujem da digitalizacija nosi jasne poslovne koristi. Isto tako vjerujem da svaka digitalizacija ima mjeru. A ta mjera je da ulažeš manje od vrijednosti koju stvara digitalizacija. A kako svaka teorija managementa počinje i završava sa „što ne možeš mjeriti, s tim ne možeš upravljati“ tako je i ovdje. Pa sam ja odlučio u ovoj Poljoprivrednoj priči kvantificirati vrijednost digitalizacije ratarstva. A po meni digitalizacija stvara vrijednost u slijedećim kategorijama:

• Obrada tla: GPS navođenje prilikom obrade tla (osim oranja zbog brazde u koju upada kotač traktora pa traktor dobije zemljani GPS) sa preciznošću od 2 cm ima direktan učinak na efikasnost strojeva i radnika). Veća preciznost dovodi do manje prohoda i time ušteda na satima stroja i radnika. Na primjeru sjetvospremača od 4 metra pretpostavljam preklapanje tragova od 20 cm kad traktor vozi traktorist (ambiciozno, ovo je bolji traktorist). GPS navođeni traktor prekapa 2 cm koliko je preciznost GPS sustava sa korekcijom. Finih 4,5 % bolji stroj od čovjeka. Drugi primjer – kombajn sa žitnim hederom od 6 metara – preklapanje 40 cm... još finijih 6,3% za stroj. Prosječno računam 5% na operacijama obrade (osim oranja, kultiviranja), sjetve, žetve(osim kukuruza i suncokreta gdje imamo redove pa je GPS beskoristan), sjetve, špricanja ili gnojidbe. Kako se u ratarstvu prosječna cijena ovih operacije obrade tla (uključujući rad stroja (amortizacija, gorivo, održavanje) i rada (bruto2 + 20% za godišnje i bolovanja)) kreće negdje od 300-400 EUR/ha ovisno o kulturi i učinkovitosti gospodarstva. 5% daje 15-20 EUR ušteda po hektaru. Ako je cijena jednog dobrog GPS sustava navođenja oko 10.000 EUR, to znači da nam se ta investicija (samo na operaciji obrade tla) isplati nakon 5000-6600 sati. To je i dalje dobro jer je radni vijek traktora do pune amortizacije računam tek poslije 15.000 sati. Ali računica nije samo u efikasnosti – treba gledati cijelu sliku a tu je jako bitna pametna poljoprivreda. A za pametnu poljoprivredu GPS navođenje traktora i kombajna je temelj.

• Pametna poljoprivreda. Ovdje stvari postaju malo kompliciranije za izračun. Vidio sam brutalne primjere u praksi gdje je uvođenjem pametne gnojidbe trošak temeljne gnojidbe pao za 50%. Ali problem je u tome što bi se do većeg dijela tih ušteda došlo za vrlo male novce i da se radilo na papiru – analiza – preporuka - primjena. Neki konsenzus koji vlada oko pametne poljoprivrede je da donosi 5-10% smanjenih troškova gnojidbe, zaštite i sjemena. A kako je taj trošak od 500-700 EUR/ha ovisno o kulturi i kvaliteti tla, klimatskog godini itd - tih 5-10% daje nam raspon od 25-70 EUR ušteda po hektaru od pametne poljoprivrede. Moj stomak kaže da je 50 EUR/ha razuman prosjek.

• Softver za praćenje proizvodnje i predviđanje budućnosti (umjetna inteligencija - A.I.). Ovdje je nemoguće mjeriti, tek smo krenuli na ovaj put. Koliko 20godišnji podaci uzgoja soje na raznim poljima, sortama i klimatskim godinama umjetnoj inteligenciji mogu dati kvalitetnih podataka i modela da nam optimizira proizvodnju za dodatnih par %? Tek ćemo vidjeti, digitalna budućnost poljoprivrede će sigurno biti uzbudljiva.

... i sumarno gdje smo... ja bi rekao negdje oko sigurnih 20+50=70 EUR/ha koristi od digitalizacije ratarstva. Uzevši u kalkulaciju troškova proizvodnje (repromaterijal, rad, gorivo, amortizacija, održavanje, kamata, ostalo...) koji se kreću od 1000-1200 EUR/ha korist digitalizacije za većinu ratarskih kultura je po tome 6-7% u smanjenju troškova. To ujedno znači da digitalizacija nekom rataru tko radi 200 hektara donosi godišnje 14.000 EUR. Ozbiljna lova. I povrat investicije u digitalizaciju od par godina.

Možda vam zvuči malo, ali 6-7% je sjajna brojka. Pitajte BMW što bi dao da može podići efikasnost u svojoj tvornici za 2%?  Ili Atlantic grupu, Hrvatski telekom…? Tih 70 EUR/ha na hrvatskih 1,1M hektara je lijepih 77 (potencijalnih) MEUR. Svake godine. Sjajno!

Koliko košta digitalizacija ratarstva? Ako uzmemo za primjer srednjeg ratara koji radi 400 hektara (uzimam to kao mjeru jer je optimalna za jedan paket mehanizacije), njemu treba mehanizacija vrijednosti oko 1 MEUR. Takvom rataru dovoljna je digitalizacija od nekih 50tak tisuća EUR (GPS navođenje traktora i kombajna + pametni dijelovi sijačice, prskalice i rasipača gnojiva) do najviše 100njak tisuća EUR (za ambiciozne koji žele još i multi-spektralni dron i komad softvera za praćenje i planiranje proizvodnje, meteostanicu…)

I da ne bude sve tako crno kako se obično percipira stanje u hrvatskoj poljoprivrede, tko sve u Hrvatskoj koristi digitalizaciju ratarstva u srednjoj ili većoj mjeri? Gotovo svi veći poljoprivredni sustavi, pa i veći dio ratara koji rade od 100-1000 hektara.