Basne o krumpiru

Puni su nam mediji krumpira, proizvođača koji propadaju, nelojalne konkurencije iz uvoza i zločestih trgovačkih lanaca koji prodaju uvozno smeće. Evo par zidarskih brojki i činjenica.

Kad se radi o hrani i poljoprivredi, u medijima se stvarno može naći svašta. Često je to lupetanje bez imalo kritičnog stava, viđenja “optužene” strane ili novinarske intervencije. A najviše primjetim da se nekritički prenosi kuknjava poljoprivrednika. Kuknjava je postala poslovni model hrvatske poljoprivrede. To je krivi put jer se stvaraju mnogi alibiji i stavovi koji nemaju puno veze sa realnošću. A često se na kraju temeljem toga stvaraju i politike.

Uzmite samo primjer protugradne obrane raketama. Znanost i cijeli svijet tvrdi da nema smisla na rakete trošit novac, ali kod nas je javni i medijski pritisak toliki da ga niti jedan ministar nema muda ukinuti (što znači da postoje iza toga neki novci i budgeti, a ti bi se novci opet mogli korisnije potrošiti). Koji je smisao znanosti ako joj ne vjerujemo? A toj istoj znanosti vjerujemo kad kupujemo sjeme, zaštitna sredstva, gnojivo ili strojeve. Ili mobitele i automobile, nešto što svakodnevno koristimo bez propitivanja, a proizvod je znanstvenih i tehnoloških dostignuća. Tu vjerujemo, ali za rakete - naš seljak zna bolje od znanosti.

Idem na temu. Iako bi mogao uzeti za primjer maslinovo ulje, kokoši ili kulen, odlučio sam se za krumpir jer mi se čini da je često tema kuknjave u medijima. Zadnjih tjedana sam pročitao puno o krumpiru, a svodi se na slijedeće sveto trojstvo:

• cijena od 0,45 EUR/kg nije dovoljna niti za ambalažu

• zločesti trgovački lanci radije kupuju uvozni nego hrvatski krumpir

• naš krumpir je kvalitetan, uvozni je smeće

Pa da krenemo redom sa rastavljanjem ovih aksioma na proste faktore.

Cijena krumpira

Trenutna cijena krumpira na polici je 0,60-0.99 EUR/kg. Trenutna cijena krumpira koju dobije proizvođač se kreće od 0,25 - 0,50 EUR/kg ovisno o tipu krumpira, načinu ugovaranja itd. To je cijena za merkantilni krumpir, bez PDV-a. Ja ću u kalkulaciju ući sa 0,40 EUR/kg, što je bliže gornjoj granici cijena i nekako mi se čini najčvršća točka s obzirom da je jedan od proizvođača izjavio da dobiva 0,45 EUR/kg (doduše vjerojatno za dostavljeni i pakirani jer spominje ambalažu). Što ta cijena znači za proizvođača krumpira? Zarađuje li, gubi li, kupuje li novi Mercedes poslije sezone ili ide kod mame i tate posuditi novce da preživi?

Dobar prinos kod proizvodnje merkantilnog krumpira je 35-45 tona/ha. Na cijenu od 0,40 (snizio sam malo…), to znači 15-tak tisuća EUR/ha prihoda. Plus potpore, ali one su za visoko prihodovne kulture tek simbolika (par stotina EUR potpora u odnosu na 15.000 EUR prihoda od prodaje krumpira po hektaru).

A koliki je trošak proizvodnje krumpira? Nije viši od 7-8.000 EUR/ha, što uključuje sjeme, zaštitu, gnojivo, trošak navodnjavanja, rada, strojeva itd. Kada taj trošak podijelim sa prinosom, ispada da je proizvođačka cijena krumpira oko 20 centi po kilogramu (ali zato 45 centi po kilogramu ne pokriva niti ambalažu :)).

Prihod - trošak = dobit. Što bi značilo da kvalitetan i uspješan proizvođač krumpira ove godine može ostvariti dobit od čak 7-8.000 EUR/ha. Ako mislite da je to malo i razlog za kuknjavu i pozivanje na invervencije institucija i spaljivanje stranih trgovačkih lanaca, usporedite to sa pšeničnih par stotina EUR/ha dobiti ove godine. Imovina angažirana u proizvodnji krumpira nije značajno veća nego što je u proizvodnji pšenice.

Napomena: Pod kvalitetan prozvođač mislim na slijedeće: navodnjavana zemlja pogodna za proizvodnju krumpira (ništa posebno), gospodarstvo strojno opremljeno za sve operacije, vlastito skladištenje, znanje proizvodnje i tržišta itd. (ako nemate sve ovo, ne bavite se ozbiljno krumpirom).

Napomena 2: cijene i troškovi su bazirane na brzoj anketi kod par većih hrvatskih proizvođača. Nije toliko bitno jel dobit na krumpiru 4000 ili 6000 EUR/ha, bitno mi je pokazati neke odnose.

Trgovački lanci

Svaki trgovački lanac koji posluje u Hrvatskoj bio bi sretan da može sav krumpir koji prodaje kupiti u Hrvatskoj. I to iz više razloga, a glavni je da građani Hrvatske više vole hrvatski proizvod nego onaj iz Egipta (sumnjičavi smo i puni predrasuda kad se radi o hrani). Drugi razlog je da u tim trgovačkim lancima rade Hrvati koji naravno žele raditi sa Hrvatima i kupovati/prodavati hrvatsko. A ostali razlozi su da im je lakše dogovarati posao na hrvatskom jeziku, veća je šansa da će dobiti paketić za Božić, lakše je rješavati probleme u logistici, kvaliteti, povratima i slično.

Uvozno smeće

Hrvatski krumpir uzgaja se 100% od sjemena proizvedenog negdje u EU (nažalost Hrvatska nema proizvodnju sjemenskog krumpira). 100% zaštitnih sredstava koje se koriste u proizvodnji krumpira su uvozna, kao i 80% gnojiva, većina korištenog dizela (nečija tuđa nafta), a traktori i strojevi koji se koriste su u pravilu neki EU ili USA proizvodnja.

Ako ne živite u iluziji da je hrvatsko tlo, zrak, sunce i voda kvalitetnija od one u Mađarskoj, Srbiji ili Egiptu, onda je osim hrvatske zemlje, rada i ponekog crvića, malo što u domaćem krumpiru zapravo domaće. Voda nam je ionako došla nebom iz Italije.

Moramo se (kao društvo) maknuti od te mantre da je naša hrana zdrava a uvozna smeće, da nas uništavaju uvozni lobiji i da su zločesti trgovački lanci najveći neprijatelji hrvatske poljoprivrede. Najveći neprijatelj hrvatske poljoprivrede su stavovi koji se iznose bez dubljeg razumijevanja problematike, nespremnost da se mijenjamo i da prihvatimo da je konkurenost jedino što nas dugoročno može vratiti na pravi put.

I da, Europa ima odličan sustav kontrole kvalitete hrane (kad ste čuli da se netko otrovao hranom u zadnje vrijeme?). Možete mirno spavati, odnosno jesti.

I dalje mislite da je domaći krumpir bolji od onog iz Češke, Nizozemske ili Poljske? Odrastite. Igra se zove konkurentnost, a mi smo na dnu tablice jedno kolo prije ispadanja iz lige. Ako za 10 godina želimo na vrh ili barem na sredinu tablice, moramo prvo odbaciti naše goleme zablude i predrasude. (Ako uspijete u tome, javite kako ste uspjeli, i ja bi pokušao :))

Priča u priči 1: kako posluju firme koje se bave krumpirom u HR?

Uzeo sam brojke od tri veća proizvođača krumpira, koji imaju i ozbiljniju infrastrukturu za skladištenje i distribuciju krumpira (ili čipsaru kao Kanaan). Poslovna godina je 2024:

• Dodlek-agro: 8,5 MEUR prihoda, 0,6 MEUR dobiti. ROE 0,34.

• Agrovelebit 2,6 MEUR prihoda, 0,13 MEUR dobiti. ROE 0,10

• Kanaan 31 MEUR prihoda, 2 MEUR dobiti, ROE 0,16

Ovo su izvanredne poslovne brojke. Doduše, kad se gleda 5-godišnji prosjek stanje je lošije. Svejedno zaključak ostaje: krumpir je trenutno odličan poljoprivredni biznis, čak i u Hrvatskoj.

U 2025. godini, s obzirom na odlične otkupne cijene krumpira ove godine, za očekivati je još jednu dobru poslovnu godinu za sve koji se bave krumpirom (a znaju što rade).

Priča u priči 2: usporedba krumpir vs. pšenica

Recimo da za svoj krumpir hrvatski seljak dobije 0,40 EUR/kg. Krumpir ima oko 75% vode. Što bi značilo da je kilogram suhe tvari 1,6 EUR.

Cijena pšenice je 0,16 EUR/kg. Pšenica ima oko 14% vode. Što bi značilo da je kilogram suhe tvari u pšenici 9 x jeftiniji nego onaj u krumpiru.

Poljoprivreda je nekad paradoksalna, jer kako drukčije objasniti da nešto što je nutritivno vrlo slično kad se izbaci voda (ugljikohidrati čine većinu sastava i pšenice i krumpira) ima razliku u cijeni čak 9 puta. Zapravo, poljoprivreda je često paradoksalna. Naročito ova Hrvatska, gdje je ambalaža najskuplja u svemiru.

Staklena kugla dida Vange kaže: cijena krumpira će padati, cijena pšenice će rasti.